Muntić
Muntić
| |
|---|---|
  Muntić Muntić na karti Hrvatske | |
| Županija | Istarska županija |
| Općina/Grad | Ližnjan |
| Mikroregija | Južna Istra |
| Najbliži (veći) grad | Pula |
| Nadmorska visina | 162 m |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 44.924 N |
| - z. d. | 13.945 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 406 [[1]] |
| Pošta | 52100 Pula |
| Pozivni broj | +385 052 |
| Autooznaka | PU  |
Muntić (talijanski Monticchio [monˈtikkjo]), mjesto u jugoistočnoj Istri. Etimologija naziva proizlazi iz lat. riječi "mòns", odnosno "monticulus", koja označuje brdo ili brezuljak.
Zemljopis[uredi | uredi kod]
Naselje 9km sjeveroistočno od Pule, nekoć u sastavu općine Marčana, danas općine Ližnjan. Iako strukturalno i logistički čitavo vrijeme vezano uz grad Pulu (pošt.br., osn.škola od V.raz.osn. i sl.). Nalazi se na uzvisini koja dominira jugozap. Puljštinom, između obližnje Valture i Loborike, podalje od današnjih gl. puteva i nedaleko (2,5km) od Pulske zražne luke. Istočno od Muntića, prema Valturi, nalazi se predrimsko arheološko nalazište Nezakcij te uvala Budava.
Prema tradicionalnoj znamenitosti istarskoga sela, Muntić se također kao naselje dijeli na kvartovske čestice (najčešće prema obiteljskim skupinama), pa tako npr. imamo dijelove naselja s nazivima; Brov, Zvonići, Placa, Barelini, Škabini, Markolovi, Krnjeli, Čalići i sl.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Stanovnici uglavnom rade u obližnjoj Puli, iako naselje i dalje njeguje poljoprivrednu tradiciju, poglavito vinogradarstvo i maslinarstvo. Zadnjih se desetak godina u M. razvija i turizam u obliku ruralnoga smještaja s lokalnom ponudom. Poradi blizine grada Pule te perioda industrijalizacije, na žalost naselje danas broji iznimno malo izvornih kuća u tradicionalnome istarskom stilu.
Povijest[uredi | uredi kod]
Područje je bilo nastanjeno već u prapovijesti (gradine u okolici Nezakcija i Loborike) te u rim. doba (ladanjske rim. vile u današnjim Radekima, na Stanciji Wasserman ili Vasimovoj stanciji, kako ju nazivaju mještani). Smatra se kako je mjesto nastalo na području na kojemu je zasjedala rimska legija koja je u I.st.pr.Kr. osvajala histarsku glavnu gradinu Nezakcij, po nazivu Sors Rumeianum (Rumejarum), Rumianum ili Rumiarum, naziv koji još danas veže uz najveću muntićku baru - Runjan.
Naselje se još spominje nekoliko puta, sve do značajnijih izvoria iz 1028.god., kao dio feud. posjeda koji je pripadao pulskoj biskupiji, dok kasnije cesijom pripada akvilejskom patrijarhu. Zbog kuge i ratova do XVI.st. je napušteno, kao i većina okolnih sela i zaselaka u južnoj Puljštini. Tijekom XVI.st. hrvatske izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije u nekoliko su valova (1530., 1579., 1583., 1588.) naseljavane u mjesto, tada u vlasništvu Girolama Barbariga; novo je naselje nazvano M. (do XVII.st. u vrelima se naziva Montecchio sive Rumian).
Župna crkva Sv.Jeronima, jednobrodna s preslicom na pročelju, spominje se kroz radove rekonstrukcije već u XIV.st., iako crkvica seže u XII.st.; ima jedno zvono iz 1396., lijevano u Veneciji (ljevaonica Marco Vendramo). U unutrašnjosti crkve vrijedan je gotički svod s lukovima, barokni tabernakul s natpisom "Hic est corpus X i", te slika A. Samasse Majka Božja sa svecima iz 1827. Crkvica je nekoć imala vrijedne gotičke liturgijske elemente, od oltara do ručno izrađenih klupa, prikaza križnoga puta, do raznih kamenih ploča sa starogotičkim i glagoljskim natpisima kojima se više ne zna traga. Isto tako, nekoć je obilovala freskama (zadnjih 60-tak god. prikrivenima zidnom bojom) tipičnih gotičkih prikaza plavoga svoda sa žutim zvjezdanim nebom, pa do bogatih prikaza svetaca smještenih iza oltara, koji su nažalost devastirani u zadnjoj nestručnoj rekonstrukciji (bez prisustva restauratorskog zavoda).
Nekadašnjoj muntićkoj župi (danas zajedničkoj župi s Valturom) pripada i stara gotička crkva Blažene Djevice Marije (Sv.Marije od Kostanji, Kostanjica) iz 1197., kod današnjeg naselja Drage, između Valture i Muntića, gdje su mještani Muntića sve do nedavnih godina održavali tradicionalne godišnje procesije. Crkveno zvono crkve datira iz 1454.god. (ljevaonica Johanes Delton). Crkva je nekada nosila naziv Sv. Germana, kako se nalazi na veoma važnom antičkom putu koji je nekoć Nezakcij povezivao s Pulom, na mjestu gdje je Sv.Germanu prema predaji 284. obrubljena glava. Na crkvici se još danas nalazi stari gotički natpis iz XIV. stoljeća.
Kultura[uredi | uredi kod]
Muntić je naselje s dugogodišnjom glazbenom predajom istarskih kantadura, od kojih postoji bogati opus u arhivi Radio Pule, sastavljen od R.Pernića. Kroz muntićku tradiciju pjeva i svirača istarskoga melosa poglavito izdvajamo imena kao; Angelo Goldin i Mario Radešić (star.), Vilim Škuflić, Pere te Ive Škuflić (brico).
Šport[uredi | uredi kod]
U Muntiću od 1976., djeluje nogometni klub NK Muntić njihov najpoznatiji igrac bio je Matija Škuflić. Do nedavno je bilo veoma aktivno i boćalište koje nažalost danas više nema članova.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 406 stanovnika[1] te 136 obiteljskih kućanstava.[2]
Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[3]
Izvori[uredi | uredi kod]
R.Matijašić / D.Alberi
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- [2] Muntić na Istrapediji
- [3] Arhivirano 2010-11-10 na Wayback Machine-u Muntić na službenim stranicama Općine Ližnjan
- [4] Arhivirano 2012-10-22 na Wayback Machine-u Muntić s tal.izvora Istria e Dalmazia
- [5] Muntić s tal.izvora Istrinet.org
Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Muntić treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.