Michael Foot

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu


The Right Honourable
Michael Foot
Foot godine 1981.
vođa Opozicije
Na položaju
10. novembar 1980 – 2. oktobar 1983
MonarhElizabeta II
PremijerMargaret Thatcher
PrethodiJames Callaghan
SlijediNeil Kinnock
vođa Laburističke stranke
Na položaju
10. novembar 1980 – 2. oktobar 1983
DeputyDenis Healey
PrethodiJames Callaghan
SlijediNeil Kinnock
zamjenik vođe Laburističke stranke
Na položaju
5. april 1976 – 10. novembar 1980
VođaJames Callaghan
PrethodiEdward Short
SlijediDenis Healey
vođa Doma komuna u sjeni
Na položaju
4. maj 1979 – 10. novembar 1980
VođaJames Callaghan
PrethodiNorman St John-Stevas
SlijediJohn Silkin
vođa Doma komuna
Na položaju
8. april 1976 – 4. maj 1979
PremijerJames Callaghan
PrethodiEdward Short
SlijediNorman St John-Stevas
lord predsjednik Savjeta
Na položaju
8. april 1976 – 4. maj 1979
PremijerJames Callaghan
PrethodiEdward Short
SlijediChristopher Soames
ministar zapošljavanja
Na položaju
5. mart 1974 – 8. april 1976
PremijerHarold Wilson
PrethodiWilliam Whitelaw
SlijediAlbert Booth
član Parlamenta
for Blaenau Gwent
Ebbw Vale (1960–83)
Na položaju
17. novembar 1960 – 9. april1992
PrethodiAneurin Bevan
SlijediLlew Smith
član Parlamenta
for Plymouth Devonport
Na položaju
5. jul 1945 – 26. maj 1955
PrethodiLeslie Hore-Belisha
SlijediJoan Vickers
Lični detalji
RođenjeMichael Mackintosh Foot
(1913-07-23)23. 7. 1913.
Plymouth, Devon, Engleska
Smrt3. 3. 2010. (dob: 96)
Hampstead, London, England
Politička strankaLaburistička stranka
Supružnik/ciJill Craigie (vj. 1949–99, njena smrt)
RodbinaIsaac Foot (otac)
Sir Dingle Foot (brat)
The Lord Caradon (brat)
The Lord Foot (brat)
Paul Foot (nećak)
Oliver Foot (nećak)
ObrazovanjePlymouth College
Forres School
Leighton Park School
Alma materWadham College, Oxford

Michael Mackintosh Foot PC  (23. jul 1913 – 3. mart 2010) bio je britanski laburistički političar, novinar i publicist, poznat kao jedno od najistaknutijih i najuticajnijih ličnosti britanske ljevice u drugoj polovici 20. vijeka, te kao vođa Laburističke stranke i britanske opozicije od 1980. do 1983. godine.

Odrastao u porodici intelektualaca koja je tradicionalno podržavala liberale, laburistima se pridružio kao mladić, duboko potresen teškim posljedicama Velike depresije po život radničke klase. Brzo se istakao novinskim kolumnama, a nakon izbijanja Drugog svjetskog rata kao ko-autor anonimnog, ali kasnije prilično uticajnog pamfleta Guilty Men koji je britanske i savezničke neuspjehe u prvoj godini rata objasnio posljedicama politike appeasementa i simpatijama aristokracije i konzervativnog establišmenta prema nacističkoj Njemačkoj. Iako je Foot nakon izbijanja Hladnog rata zauzeo antisovjetski stav, protivio se njegovoj eskalaciji te je kao zagovornik nuklearnog razoružanja bio jedan od vođa mirovne organizacije CND. Foot se 1970-ih istakao i kao euroskeptik, odnosno protivnik ulaska UK u EEZ, smatrajući da će zajedničko tržište najviše naštetiti britanskim industrijskim radnicima.

Foot je Laburističku stranku preuzeo nedugo nakon dolaska konzervativaca Margaret Thatcher na vlast, a čije su radikalne mjere neoliberalne ekeonomske politike izazvale ogromno nezadovoljstvo u najširim dijelovima stanovništva i laburiste učinile izglednim izbornim pobjednicima. Laburistička stranka je pod Footovim vodstvom, zalaganjem za brojne dalekosežne reforme u smjeru nacionalizacije industrije, skrenula radikalno ulijevo, ali je to za posljedicu imalo gubitak podrške umjerenih birača centra koja se okrenula novoformiranoj Socijaldemokratskoj partiji. To, ali i falklandski rat, koji je Foot načelno podržao, su na kraju doveli do katastrofalnog poraza laburista na parlamentarnim izborima 1983. godine nakon kojih je Foot podnio ostavku na čelu stranke.

Foot je 1990-ih postao poznat i kao jedan od najvatrenijih zagovornika zapadne intervencije protiv Srba tokom jugoslavenskih ratova, ali i po izuzetnoj bliskosti sa hrvatskim nacionalistima i hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Godine 1995. je zajedno sa suprugom Jill Craigie sudjelovao u stvaranju dokumentarnog filma Two Hours from London u kojima gledatelje nastoji uvjeriti u svoje stavove, a koji je kasnije, zbog ignoriranja po muslimansko-hrvatskog sukoba i drugih po hrvatsku stranu komporomitirajućih detalja, bio često kritiziran kao propagandno ostvarenje.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]