Meksička revolucija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Meksička revolucija
(Revolución Mexicana)
Datum 1910–1920
Lokacija Meksiko
Ishod svgravanja autokratskog predsjednika Porfiria Diaza, donošenje modernog Meksičkog ustava i uspostava režima Nacionalne revolucionarne partije.
Sukobljene strane
Meksiko Kontrarevolucionarne snage:
Federalne trupe predsjednika Porfiria Diaza
Snage Bernarda Reyesa
Snage Felixa Diaza
Vojska Victoriana Huerte
Meksiko Revolucionarne snage:
Maderistas
Orozquistas
Villistas
Zapatistas
Carrancistas
Magonistas
Seditionistas
Komandanti i vođe
1910-1911:
Porfirio Díaz
1911-1913:
Pascual Orozco je vodio vlastitu revoluciju nako Diazovog svrgavanja, a kasnije se svrstao uz Huertu nakon njegovog preuzimanja vlasti
Bernardo Reyes je vodio vlastitu revoluciju do smrti 1913
Félix Díaz, svrstao se uz Reyesa i kasnije Huertu nakon Reyesove smrti 1913
Emiliano Zapata, svrstan uz Orozca dok Huerta nije preuzeo vlast
Victoriano Huerta, svrstan uz Reyesa do Reyesove smrti 1913. Nakon toga je Huerta podigao vlastiti ustanak i preuzeo vlast
1913-1914:Victoriano Huerta
Pascual Orozco
1914-1919:Venustiano Carranza
Álvaro Obregón
1920:
Venustiano Carranza
1910-1911:
Francisco I. Madero
Pascual Orozco, borio se protiv Diaza
Bernardo Reyes, borio se protiv Diaza
Francisco Villa
Emiliano Zapata
Venustiano Carranza
1911-1913:
Francisco I. Madero
Francisco Villa
Venustiano Carranza
1913-1914:
Francisco Villa
Emiliano Zapata
Venustiano Carranza
Álvaro Obregón
1914-1919:
Francisco Villa
Emiliano Zapata
1920:
Álvaro Obregón

Meksička revolucija (španski: Revolución mexicana) je izraz kojim se opisuju politička previranja, pučevi i serija građanskih ratova u Meksiku koji su okvirno trajali od 1910. do 1920. godine. Otpočeo je kao nastojanje meksičkih liberala na čelu sa Franciscom I. Maderom da se svrgne višedecenijski autokratski režim predsjednika Porfirija Diaza; godine 1911. je Diaz prisiljen odstupiti, te je novi predsjednik postao Madero. Njegovo oklijevanje da provede popularne socijalne i ekonomske reforme je izazvalo nove pobune od radikalnih revolucionara, a početkom 1913. puč u kome ga je svrgnuo i ubio general Victoriano Huerta. Njega je, pak, godine 1914. uz pomoć Pancha Ville i Emiliana Zapate svrgnuo Venustiano Carranza; odmah potom su se Villa i Zapata sukobili sa Carranzom, koji ih postepeno uspio vojnički poraziti i prikupiti dovoljno političke podrške da početkom 1917. ishodi donošenje novog ustava sa brojnim reformama koje su uključivale podjelu zemlje siromašnim seljacima i sekularizaciju države. Taj se događaj ponekad navodi kao kraj revolucije, iako su se oružani sukobi nastavili još tri godine, a sam Carranza 1920. bio svrgnut u puču koji je izveo njegov dotadašnji pristaša Alvaro Obregon. Novi režim je, međutim, tekovine Ustava ostavio netaknutim i, usprkos povremenih manjih ustanaka i pobuna do kraja 1920-ih, omogućio postepeno pretvaranje Meksika u jednu od politički najstabilnijih zemalja Latinske Amerike. Tekovine Meksičke revolucije su predstavljale političku platformu Nacionalne revolucionarne partije, danas poznate kao PRI, a koja je Meksikom formalno vladala od osnivanja 1929. do 2000. godine.

Kronološki prikaz[uredi | uredi kod]


Povezano[uredi | uredi kod]