Meknes

Izvor: Wikipedia
Meknes
مكناس‎
Panorama Medine Meknesa
Panorama Medine Meknesa
Nadimak: Grad stotinu minareta
Koordinate: 33°53.42′N 5°33.17′W / 33.89033, -5.55283
Država  Maroko
Pokrajina Meknès-Tafilalet
Vlast
 - Gradonačelnik Ahmed Hilal
Površina
 - Ukupna 94 km²
Visina 552 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 985.000
Vremenska zona UTC (UTC)
Karta
Meknes na karti Maroka

Meknes na karti Maroka

Meknes (arapski: مكناس‎; berberski: Meknas ili Ameknas; francuski: Meknès, španjolski: Mequinez) je grad u sjevernom Maroku, oko 130 km istočno od Rabata i 60 km sjeverno od Fesa. Glavni je grad pokrajine Meknes-Tafilalet, a za vrijeme Mulaja Ismaila (1672.-1727.) bio je prijestolnica Maroka. Uz Fes, Marakeš i Rabat, jedan je od četiri „kraljevska grada“ Maroka.

Meknes je nazvan po berberskom plemenu Miknasa (berberski: Imeknasen) koji su dominirali ovim područjem u srednjem vijeku. Stari grad (medina) je na popisu mjesta svjetske baštine UNESCO-a od 1996. godine.

Panorama Meknesa
Panorama Meknesa

Okolina grada je poznato kao mjesto uzgoja voća i povrća, osobito maslina, što je Meknes učinilo glavnim marokanskim gradom za poljoprivredu, trgovinu i obrt. Gospodarstvo Meknesa se temelji na industriji proizvodnje hrane, tkanina, kemikalija, metala i strojeva, ali i sve razvijenijeg turizma. U gradu se prave tepisi, vunene tkanine i cement, a Nacionalna poljoprivredna škola je smještena u staroj Palači el Hedim.

Povijest[uredi - уреди]

Berbersko pleme Miknasa je napravilo prvo utvrđeno naselje (kazba) na ovom mjestu u 8. stoljeću oko kojega je polako izrastao grad kojeg su utvrdili Almoravidi u 9. stoljeću. On se odupruo opsadi Almohada, da bi ga oni kasnije ipak zauzeli i obnovili u još veći grad s džamijama i utvrdama.

Početkom 14. stoljeća, za vladavine Merinida, grad je dobio značajne medrese, kazbe i džamije, i grad se nastavio razvijati za dinastije Vatasida.

Eugène Delacroix, Marokanski sultan ispred Meknesa, 1845., ulje na platnu, Toulouse

Pod sultanom Mulaji Ismailom (1672.-1727.) iz dinastije Alaouite, Meknes je postao glavnim gradom Maroka i doživio je svoj vrhunac. On je dao izgraditi veliki zatvor za zarobljene kršćanske mornare, ali i brojne vrtove, monumentalna gradska vrata, džamije i velike obrambene gradske zidine duge 40 km. Nakon njegove smrti, glavni grad je premješten natrag u Fes.

Meknès je poznat i po nekoliko nacionalnih islamskih bratovština (Tariqas) kao što je Isavija (ʿĪsawīya) koja je nazvana po svecu zaštitniku grada, Sidi Muhammed ibn ʿIsa (1465.-1523.), te sufi sekte kao što je Hamadša s neobičnim ritualima u kojima središnju ulogu igraju vjeorvanja Aiša Kandiša, Dšilala (Jilala, Ǧilāla) i Miljāna naroda Gnaja. Na nacionalnoj razini su i sufistička vjerovanja Tidžani propovjednika Muhameda al-Arabi al-Darkavija.

Danas starom gradu Meknesa prijeti propadanje usljed nepostojanja odgovarajućeg sustava odvođenja padalina[1]. Tako se nakon nekoliko kišnih dana, 19. veljače 2010. godine, minaret džamije Bab Berdiejine iz 17. stoljeća srušio usred molitve petkom, pri čemu je poginula 41 osoba, a mnogi su bili ranjeni. Kralj Muhamed VI. je naručio obnovu minareta u povijesnom obliku[2].

Znamenitosti[uredi - уреди]

Medina Meknesa
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Meknès - Estany de l'Aguedal.jpg
 Maroko
Registriran: 1996. (20. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv
Ugroženost: -
Referenca: UNESCO
Gradska vrata Bab Mansour

Grad je podijeljen na dvije polovice, Stari grad (medina) na zapadu i rezultat francuske vladavine, Nouvelle Ville, na istoku. Prirodnu granicu između njih čini dolina rijeke Bou Sekrane. Zbog brojnih arhitektonski značajnih zgrada Stari grad (medina) je 1996. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi.

Široki trg ispred poznatog gradskog ulaza Bab Mansour je natkrivena tržnica (sokak) hrane. Sokaci Meknesa su među najboljima i najoriginalnijima u zemlji. Najznačajnija građevina Medine je Medresa Bou Inanija iz vremena dinastije Merinida (14. stoljeće), te Sultanova palača iz 1680. godine koja je bila poznata kao mjesto gdje su bili zatočeni kršćanski robovi iz cijele Europe, a koju je uništio potres 1755. godine. Tu je i mauzolej Moulaj Ismaila, koji je obnovio Muhamed V. tako što je bijeli lijes uokvirio s dva barokna sata, dara francuskog kralja Luja XIV., koji izgledaju strano na orijentalnom dekoru.

Na Zapadu, na ulazu u veliko groblje izvan starog grada, nalazi se cijenjeni mauzolej (Qubba) Sidi Mohameda Ben Aissa, osnivača državnog islamskog bratstva Aisaja.

U blizini grada su i rimske ruševine Volubilisa i Moulaj Idris, mjesto hodočašća od velike važnosti za muslimane.

Izvori[uredi - уреди]

  1. ICOMOS Case Study - The Historic City of Meknes ((en)) Preuzeto 24. svibnja 2011.
  2. Minaret collapse toll rises to 41 na hindustantimes.com ((en)) Preuzeto 24. svibnja 2011.
  • Michael Dumper i Bruce E. Stanley, Cities of the Middle East and North Africa: A Historical Encyclopedia, Santa Barbara, 2007. ISBN 1576079198

Vanjske poveznice[uredi - уреди]