Mary Wollstonecraft

Izvor: Wikipedia
Mary Wollstonecraft (oko 1797.), autor: John Opie.

Mary Wollstonecraft (Hoxton, 27.4. 1759. - London, 10.9. 1797.) je bila britanska književnica, filozofkinja i rana feministkinja.

Napisala je nekoliko romana, eseja i dječijih knjiga, a najpoznatija je po djelima: Obrana prava muškaraca (1790.), kritici pamfleta Edmunda Burkea o Francuskoj revoluciji, i Obrana prava žena (1792.), koje se smatra njenim najvažnijim radom.

Nešto kasnije, Wollstonecraftova tvrdi da se karakter žene formira pod utjecajem obrazovanja (ili manjka istog) koji kontroliraju muškarci te da je brak legalizirana prostitucija. Zalagala se za društveni poredak zasnovan na razumu i koji je neopterećen bilo kakvim praznovjerjem ili predrasudama.

Wollstonecraftova je bila u braku sa filozofom Williamom Godwinom, istaknutim ateistom i praocem anarhističkog pokreta, a poznata je i kao majka Mary Shelley, autorke romana Frankenstein ili moderni Prometej. Ubrzo nakon što je rodila kćerku, Mary Wollstonecraft umire od porodiljnske groznice.[1]

Rani život[uredi - уреди]

Mary Wollstonecraft rođena je u Hoxtonu (danas London) kao drugo od sedmero djece u porodici poljoprivrednika Edwarda Johna i njegove žene Elizabeth Dixson. Iako su imali dobra primanja, otac ih je uludo trošio, zbog čega se još u njezinom ranom djetinjstvu porodica često selila. Njihova situacija je jednom prilikom bila toliko teška da ju je otac nagnao da preda novac koji bi naslijedila nakon dostizanja punoljetstva. Mary je bila veoma zaštitnički nastrojena prema svojoj majci i sestrama, često spavajući pred vratima majčine sobe kako bi ju zaštitila od pijanog oca. Sestru Elizu, koja je u to vrijeme vjerojatno patila od postporođajne depresije, 1784. je natjerala da napusti svog muža i dijete.

Wollstonecraftin život obilježila su dva prijateljstva. Prvo je bilo sa Jane Arden u Beverleyu. Često su čitale knjige zajedno i prisustvovale predavanjima Janeinog oca. Uživala je u atmosferi Ardenskog domaćinstva i veoma je cijenila svoje prijateljstvo sa Jane, ponekada se ponašajući donekle emocionalno posesivno.

Drugo, važnije prijateljstvo bilo je sa Fanny Blood, koja joj je otvorila vidike.[2] Nesretna svojim životom kod kuće, 1778. je napustila svoj dom i postala pratilja udovice Sarah Dawson, sa kojom se nije slagala zbog njene svadljivosti. Vraća se kući 1780. kako bi se brinula o svojoj majci, koja je ležala na samrtnoj postelji. Nakon majčine smrti, umjesto udovici Dawson, Mary se vraća porodici Blood, kojima ostaje posvećena ostatak života.

Kako bi se finansijski održavale, Mary, njezine sestre i Fanny osnivaju školu u zajednici disidenata Newington Green. Fanny se uskoro zaručila sa Hughom Skyesom, koji ju je nakon vjenčanja odveo u Lisabon zbog njenog slabog zdravlja. Unatoč tome, Fannyino zdravlje se tokom trudnoće pogoršalo, te je Mary 1785. napustila školu kako bi se brinula o njoj. Fannyina smrt jako je pogodila Mary; to je bio događaj koji će inspirisati njezino djelo Mary: A Fiction (1788).

Djela[uredi - уреди]

  • Thoughts on the Education of Daughters (1787.)
  • Mary: A fiction (1788.)
  • Original Stories from Real Life (1788.)
  • Of the Importance of Religious Opinions (1788.)
  • The Female Reader (1789.)
  • Young Grandison (1790.)
  • Elements of Morality (1790.)
  • A Vindication of the Rights of Men (hrvatskosrpski: „Obrana prava muškaraca“) (1790.)
  • A Vindication of the Rights of Woman (hrvatskosrpski: „Obrana prava žena“) (1792.)
  • An Historical and Moral View of the French Revolution (1794.)
  • Letters Written during a Short Residence in Sweden, Norway and Denmark (1796.)

Posthumno objavljena djela[uredi - уреди]

  • The Cave of Fancy (1798.)
  • Maria, or The Wrongs of Woman (1798.)
  • Letters to Imlay (1798.)
  • Letters on the Management of Infants (1798.)
  • Lessons (1798.)
  • On Poetry and our Relish for the Beauties of Nature (1798.)

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Zvanična stranica muzeja u Bruklinu učitano 15.4.2014.
  2. Todd, 22–24; Tomalin, 25–27; Wardle, 10–11; Sunstein, 39–42.