Koine grčki

Izvor: Wikipedia

Koine grčki (grčki: Ελληνιστική Κοινή[1] IPA: [kɔɪnɛ̝^], Mod.Gk. IPA[kʲiˈni e̞liniˈkʲi], "zajednički grčki" ili ἡ κοινὴ διάλεκτος, Mod.Gk. [i kʲiˈni ðiˈale̞kto̞s], "zajednički dijalekt") je popularni oblik Grčki jezik|grčkog jezika koji se razvio u post-klasičnom periodu, odnosno između 300. pne. i 300. n.e.. Za njega se također koriste izrazi aleksandrijski, helenistički, patristički, zajednički ili biblijski grčki. U antici su se koristili izrazi koine, helenski, aleksandrijski i makedonski;[2][3] kako bi se označila različitost od atičkog dijalekta. Koine je predstavljao prvi zajednički nadregionalni dijalekt Grčke te je kasnije služio kao lingua franca za Istočni Mediteran i Bliski Istok za vrijeme rimske vlasti. Važan je i kao originalni jezik na kome je napisan Novi zavjet kršćanske Biblije odnosno Septuaginta (grčki prijevod Starog zavjeta).[4] Koine je glavni predak modernog grčkog jezika.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Κοπιδάκης, Μ. Ζ. "Εισαγωγή στην Ελληνιστική Κοινή", u Ιστορία της Ελληνικής Γλώσσας, Κοπιδάκης, Μ.Ζ. (ed.), Atena, 1999, pp. 82-92
  2. Remarks on the synonyms of the New Testament by Johann August Heinrich Tittmann, Edward Craig, Edward Robinson, Moses Stuart pg 148-155
  3. A history of ancient Greek by Maria Chritē, Maria Arapopoulou, Centre for the Greek Language (Thessalonikē, Greece) pg 436 ISBN 0-521-83307-8
  4. Andriotis, Nikolaos P. History of the Greek Language.
  • Abel, F.-M. Grammaire du grec biblique.
  • Allen, W. Sidney, Vox Graeca: a guide to the pronunciation of classical Greek – 3rd ed., Cambridge University Press, 1987. ISBN 0-521-33555-8
  • Andriotis, Nikolaos P. History of the Greek Language
  • Buth, Randall, Ἡ κοινὴ προφορά: Koine Greek of Early Roman Period
  • Conybeare, F.C. and Stock, St. George. Grammar of Septuagint Greek: With Selected Readings, Vocabularies, and Updated Indexes.
  • Smyth, Herbert Weir, Greek Grammar, Harvard University Press, 1956. ISBN 0-674-36250-0