Justina (carica)
- Za ostale upotrebe imena v. Justina
Justina (cca. 340 - cca. 391) bila je druga supruga rimskog cara Valentijana I i majka cara Valentijana II te carice Gale i princeza Grate i Juste.
Otac joj je bio Just, guverner Picenuma pod carem Konstancijem II, a ona sama je bila unuka Vetija Justa. Oko godine 350. je bila nakratko udana za rimskog uzurpatora Magnencija, ali je, prema historijskim izvorima, bila premlada da bi sa njim imala djece. Poslije se oko 370. sprijateljila sa Marinom Severom, suprugom cara Valentijana I; dvije žene su postale toliko bliske da su se kupale zajedno, i Severa je svom mužu poslije priznala da je Justina toliko lijepa da čak i nju kao ženu privlači. Valentijan se zbog toga i sam zaljubio u Justinu te se sa njom oženio; historijski izvori se razilaze oko toga da li se od Severe razveo ili protjerao ili je živio u stanju bigamije.
U svakom slučaju, Justina je postala pomajka cara Gracijana, a Valentinijanu je rodila sina Valentijana i tri kćeri. Nakon muževe smrti je živjela u Mediolanumu, gdje je zbog svoje arijanske vjere došla u sukob sa biskupom Ambrozijem. Godine 387. je morala sa sinom Valentijanom II bježati iz Mediolanuma nakon prodora trupa vjernih uzurpatoru Magnusu Maksimu. Utočište je pronašla u Solunu gdje je istočnom caru Teodoziju obećala kćer Galu ako joj sa vojskom pomogne protiv Maksima. Umrla je ubrzo nakon toga, a nije jasno da li je dočekala rezultate svojih napora i povratak sina na prijestolje.
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Marina Severa i Albia Dominica |
Rimska carica supruga c. 370–375 Albia Dominica (c. 370–375) Flavia Maxima Constantia (374 –375) |
Slijedi: Albia Dominica i Flavia Maxima Constantia |
| Prethodi: Marina Severa |
Rimska carica majka 375–388 |
Slijedi: Arijadna na Istoku Galla Placidia na Zapadu |
Izvori[uredi | uredi kod]
- Camphausen, Hans v., 1929. Ambrosius von Mailand als Kirchenpolitiker. Berlin/Leipzig.
- Homes Dudden, A., 1935. The Life and Times of St. Ambrose. Oxford.
- Jones, A. H. M. et al., 1971. The Prosopographie of the Later Roman Empire I.. Cambridge.
- Meslin, Michael, 1967. Les ariens d'occident, pp 335–430. Paris.