Hlamida

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Hermes obučen u hlamidu.

Hlamida (starogrčki: χλαμύς / chlamýs) bila je vrsta drevnog grčkog ogrtača.[1] U vreme Vizantijskog carstva ona je, iako u mnogo većem obliku, bila deo državne nošnje cara i visokih zvaničnika. Opstala je kao takva bar do 12. veka nove ere.

Eftapida (starogrčki: ἐφαπτίς / ephaptis) bila je slična vrsta odeće, koju su obično nosili pripadnici pešadije.[2]

Antička Grčka[uredi | uredi kod]

Hlamida je bila napravljena od bešavnog pravougaonika vunenog materijala veličine pokrivača, obično obrubljenog. Obično je bila pričvršćena fibulom na desnom ramenu. Prvobitno se omotavala oko struka poput pokrivača, ali krajem 5. veka pre nove ere nosila se preko lakata. Mogala se nositi i preko drugog odevnog predmeta, ali je često bila jedini odevni predmet za mlade vojnike i glasnike, barem u grčkoj umetnosti. Kao takva, hlamida je karakteristična odeća Hermesa (rimskog Merkura), boga-glasnika koji se obično prikazuje kao mladić.

Hlamida je bila tipična grčka vojna odeća od 5. do 3. veka pre nove ere. Kako su je nosili vojnici, mogala se omotati oko ruke i koristiti kao lagani štit u borbi.

Vizantijsko doba[uredi | uredi kod]

Kralj David u rukopisu Pariskog psaltira, 10. vek.

Hlamida se nastavila koristiti i u vizantijskom razdoblju, kada je često bila mnogo veća i obično su je nosili na bokovima, barem carevi, i verovatno je bila pravljena od svile. Držala se brošom fibule na desnom ramenu nosioca i skoro dolazila do tla spreda i pozadi. Uz još veći loros, hlamida je činila svečanu odeću vizantijskih careva i bila je jedina opcija za visoke zvaničnike u vrlo formalnim prilikama.[3] Opšte uzev, hlamida je ređe prikazana na sačuvanim carskim portretima nego loros na novčićima, mada veliki broj sačuvanih vizantijskih novčića pruža mnogo primera hlamide, a fibula je često glavni pokazatelj na prikazima poprsja.

Na dve ivice ogrtača nalazili su se veliki paneli u kontrastnoj boji nazvani tablia (sg. tablion), koji su počinjali približno u nivou pazuha i sezali do struka; tipično se na portretima vidi samo onaj sa leve strane osobe. Samo je car mogao nositi purpurnu hlamidu sa zlatnim tablijama; službenici su ponekad nosili belu hlamidu sa ljubičastim tablijama, kao dva zvaničnika pored Justinijana I u Raveni.[4] U minijaturi prikazanoj ispod, car iz 11. veka nosi hlamidu otvorenu s boka, verovatno kako bi mu mač bio pri ruci, ali se kod trojice zvaničnika oko cara hlamida otvara na sredini.

Do srednjovizantijskog razdoblja svi delovi hlamide bili su izuzetno dekorativni, sa svetlom vizantijskom svilom i tablijama i sa obodima koji su bili pažljivo izvezeni i optočeni draguljima.[5] U 12. veku izgleda da je upotreba hlamide počela da opada, premda se na kovanicama prikazuje sve do 14. veka, što je bilo možda i dugo nakon što se prestala nositi. Izgleda da su neki visoki zvaničnici nastavili da nose neku verziju hlamide dugo nakon što su je carevi napustili.[6] Dok je loros nastojao predstaviti cara u njegovoj verskoj ulozi, hlamida je predstavljala njegove sekularne funkcije kao šefa države, šefa administrativnog korpusa carstva i delitelja pravde.[7]

Među ženama su zabeležene same carica kako nose hlamidu, koja im je uručivana tokom ceremonije krunisanja. U umetnosti je mnogo ređe videti caricu u hlamidi nego u lorosu, ali na poznatom reljefu "Romanova slonovača" (BnF, Pariz) Evodokija Makrembolitisa nosi hlamidu, dok njen suprug Konstantin X Duka (vladao 1059–1067) nosi loros.[8]

Gallery[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Ancient Greek Dress Heilbrunn Timeline of Art History, Metropolitan Museum of Art, 2000–2013.
  2. [1]
  3. Parani, 11-18.
  4. Parani, 12,
  5. Parani, 12-13.
  6. Parani, 13-16
  7. Parani, 16-18.
  8. Parani, 12, 17-18.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Parani, Maria G. (2003). Reconstructing the Reality of Images: Byzantine Material Culture and Religious Iconography (11th–15th Centuries. Leiden: Brill. ISBN 9004124624. 
  • Sekunda, Nicholas (2000). Greek Hoplite 480–323 BC. Osprey Publishing. ISBN 1-85532-867-4
  • Ridgway, S. Brunilde (1990). Hellenistic Sculpture: The Styles of ca. 331–200 B.C. University of Wisconsin Press. ISBN 0-299-16710-0