Lav V Armenac

Izvor: Wikipedia
Lav V Armenac
Λέων Ε΄ ὁ Ἀρμένιος
Zlatnici (solidus) Lava V na reversu je lik njegova sina Konstantina (Simbatios)
Bizantski car
Vladavina 813. - 820. (7 god.)[1]
Prethodnik Mihajlo I Rangabe
Nasljednik Mihailo II Amorijac
Djeca
Konstantin (Simbatios) suvladar od 814-820
Vasilije
Gregorije
Teodosije
Otac Vardas
Rođen 775.[1]
Konstatinopolis , Bizant
Preminuo 25. decembar, 820. [1]
Konstatinopolis , Bizant

Lav V Armenac (grčki: Λέων Ε΄ ὁ Ἀρμένιος) bio je bizantski general a na kraju života i car od 813. do 820. kada je ubijen 25. decembra i svrgnut s trona. [1]

Za svoje kratkotrajne vladavine, dovršio je dugotrajne ratove sa Bugarima i pokrenuo drugi val ikonoklastičkih borbi koje su trajale od 815.-842. Ubili su ga simpatizeri Mihaila Amorijca generala u kojeg je imao najviše povjerenja.

Biografija[uredi - уреди]

Uspon na prijestolje[uredi - уреди]

Lav Armenski je bio sin Vardasa bizantskog aristokrata armenskog porijekla, on se još kao mladić istakao kao vojskovođa odmetnutog armenskog generala Vardana Turčina, koji je pokušao 803. svrgnuti s vlasti cara Nikifora I.. Lav je izdao Vardana Turčina i u odsudnom trenutku prebjegao je caru Nikiforu I, koji ga je nagradio dvjema palačama u Konstatinopolisu, ali ga je kasnije protjerao kad se oženio kćerkom Arsabera jednog od njegovih protivnika. Novi car Mihajlo I Rangabe vratio je 811. Lava Armenskog iz progonstva i povjerio mu upravu nad velikom temom Anatolikon. [1]Kao upravitelj teme Lav se istakao se u borbi sa Arapima 812. Nakon teškog poraza kojeg je car Mihailo I Rangabe pretrpio u borbi sa bugarskim kanom Krumom 813. u kojoj je sudjelovao i Lav, ali je pobjegao sa bojnog polja. Lav i njegovi istomišljenici natjerali su cara na abdikaciju 11. jula 813. u korist Lava, nakon toga je Lav Armenski ustoličen za cara. [1]Njegov veliki protivnik bio je sumnjičavi carigradski patrijarh Nikifor I Carigradski, koji se bojao povratka ikonoklastičkih borbi. Zbog tog mu je Lav napisao pismo u kojem je potvrdio svoju lojalnost kultu ikona. Jedna od prvih akcija koju je poduzeo nakon stupanja na prijesto bila je kastracija sinova Mihajla I Rangabea potencijalnih uzurpatora njegove vlasti.

Inauguracija Lava V, minijatura iz kronike Jovana Skilica iz Madrida

Na carskom prijestolju[uredi - уреди]

Pored prestolja, Lav je naslijedio i rat sa Bugarima, koji su došli do zidina Konstatinopolisa i ozbiljno zaprijetili carstvu. Lav Armenski je preko posrednika ugovorio sastanak sa kanom Krumom, radi dogovora o mirovnom sporazumu. Ali je umjesto pregovora, Lav organizirao atentat na Kruma koji se na kraju ipak spasio i pobjegao. Nakon tog je Krum opustošio Trakiju, tek nakon Krumove smrti u proljeće 814., uspio je Lav pobjediti bugarsku vojsku u Bitci kod Mesembrije (današnji Nesebar na obali Crnog mora). Novi kan Omurtag je zatim pristao na potpisivanje 30 godišnjeg mira i granice na liniji Jedrene-Plovdiv-Stara planina.

Pobjeda nad Bugarima dala je caru slobodnije ruke u pogledu vjerske politike, tako da je Lav je 815. obnovio ikonoklastičku politiku i zbog toga protjerao sve lidere koji su bili poklonici kulta ikona; patrijarha Nikifora I i igumana manastira Studion, Teodora. Na mjesto Carigradskog patrijarha doveo je 1. aprila 815. laika, Teodota Melisena koji je ubrzo sazvao sinod na kome su odbačeni kanoni Sedmog vaseljenskog sabora iz 787 i potvrđene odluke Ikonoboračkog sabora iz 754. godine.

Lav je pokušao voditi i dinastičku politiku po uzoru na svoje ikonoboračke prethodnike, careve iz Isavrijske dinastije. Tako je svog najstarijeg sina Simbatiosa 814. proglasio za savladara pod vladarskim imenom Konstantin. Njegov položaj bio je ugrožen stalnim zavjerama, iako je naizgled bio siguran jer se okružio svojim ratnim drugovima, koje je postavio na ključne položaje u vojsci. Krajem 820. godine car je pritvorio svog starog ratnog druga Mihaila Amorijca, komandanta carske garde eskubitora, pod optužbom za urotu protiv njega. Mihailo je ipak uspio pobjeći iz tamnice, a njegove pristalice, prerušene u svećenićke i monaške halje, su 25. decembra ušle u dvorsku kapelu i ubile Lava V Armenca usred božićne liturgije. Nakon tog su svi ženski članovi Lavove porodice protjerani u manastire, a četvorica sinova, uključujući i Simbatija, su kastrirani. Mihailo II je postao novi car i osnovač naredne bizantske dinastije - Amorijsku dinastiju (820. - 867).

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Prethodnik:
Mihajlo I Rangabe (813. - 813.)
Bizantski car (813 -820) Nasljednik:
Mihailo II Amorijac (820. - 829.)