Hiperbolične funkcije
Hiperboličke funkcije su hiperbolički sinus (sh x), hiperbolički kosinus (ch x), hiperbolički tangens (th x), hiperbolički kotangens (cth x), hiperbolički sekans (sech x) i hiperbolički kosekans (cosech x). Grana matematike koja koristi ove funkcije naziva se hiperbolička trigonometrija. Njima inverzne funkcije imaju prefiks area, što treba razlikovati od prefiksa arkus koji stoji ispred inverznih funkcija obične trigonometrije. Anglosaksonske oznake za hiperboličke funkcije su redom
odnosno
i ovde ih češće koristimo zbog praktičnih, softverskih razloga.
Sadržaj/Садржај |
Definicije[uredi - уреди]
Za razliku od običnih trigonometrijskih istoimenih funkcija, hiperbolički sinus, kosinus, tangens, kotangens, sekans i kosekans su određeni sledećim analitičkim definicijama, formulama:
Poreklo imena[uredi - уреди]
Funkcije su dobile naziv zbog mogućnosti korištenja parametarskih jednačina (jedne grane) hiperbole:
Trigonometrijska hiperbola[uredi - уреди]
Poput funkcija trigonometrijske kružnice
definišu se i funkcije jedinične jednakostranične hiperbole
Na slici desno je sa u označena dvostruka senčena površina. Tačka
nalazi se na preseku hiperbole i prave OE. Senčena površina OAE, rekli smo da iznosi u/2, može se razumeti kao razlika površina trougla OBE i temenog odsečka ABE hiperbole, gde je OB=x, BE=y.
- Teorema 1
- (a) Dvostruka površina

- (b)

- (v)

- Dokaz
- (a) Sama senčena površina sa slike

Pomnožimo dobijenu jednakost sa dva. (b) Iz (a) izračunajmo inverzno
Uvedimo novo ime
(v) Stavimo
tačka E je i dalje na hiperboli, pa smenom h iz (b) dobijamo, pa nakon sređivanja
Zatim uvedimo novo ime
Kraj dokaza 1.
U istoj teoremi (1) funkcija u(x) iz prvog tvrđenja (a) je inverzna funkcij i x(u), tj. cosh(u), iz (b). I obrnuto. Zato se inverzne hiperboličke funkcije zovu area-funkcije, po latinskoj reči area - površina.
Analogije sa trigonometrijskom kružnicom su sledeće:
- Prvo, pod centralnim uglom φ vidi se luk trigonometrijske kružnice dužine φ. To je senčeni ugao AOE na istoj slici. Projekcija preseka gornjeg kraka AE sa (plavom) kružnicom na apscisu je h, tj. kosinus ugla φ. Inverzna funkcija kosinusu je luk, pa se inverzne trigonometrijske funkcije zovu arkus-funkcije, po latinskoj reči arkus - luk.
- Drugo, dvostruka površina isečka centralnog ugla φ (u radijanima) trigonometrijske kružnice iznosi takođe φ. Naime, površina kružnog isečka je uopšte
pa kako je r = 1 dobijamo
Međutim, ova osobina običnih trigonometrijskih funkcija je retko u upotrebi.
Konačno, jedine fundamentalne funkcije trigonometrija su sinus i kosinus. Pomoću te dve definišemo preostale četiri: tangens, kotangens, sekans i kosekans, kao što je već urađeno na početku definicija. Drugi način da te četiri funkcije definišemo je ista slika. Iz tačke 1 apscise (na slici tačka A) povučemo paralelu sa ordinatom do preseka F sa krakom ugla OE. Zatim iz tačke 1 ordinate (na slici tačka H) povučemo paralelu sa apscisom do preseka D sa krakom ugla OE. Ugao AOE je φ.
- Teorema 2
- (a)
(b) 
- Dokaz
- Na istoj prethodnoj slici trigonometrijske hiperbole imamo (a) slične trouglove
, pa je
tj.
jer je AO = 1, pa sledi (a); (b) iz sličnosti
jer
pa važi proporcija
tj.
jer je HO = 1, pa sledi (b). Kraj dokaza 2.
U tački E hiperbole postavimo tangentu (t). Tangenta t seče apscisu u tački T. Ugao između apscise (osa O-A-B-S prethodne slike) i tangente je α. Produžetak tangente dole, seče ordinatu, na slici desno u tački M, koja se ne vidi na prethodnoj slici.
- Teorema 3
- (a)

- (b)

- (v)

- Dokaz
- Tangenta hiperbole u tački E određena je izrazom

- Otuda je
čime je dokazano (a). Iz sličnosti trouglova
sledi
a otuda 
- Zbog
biće
Time je dokazano (b). - Konačno, iz sličnosti trouglova
sledi
a odatle
dakle,
Time je dokazano (v). Kraj dokaza 3.
Predstavljanje redovima[uredi - уреди]
Razvojem hiperboličke funkcije u Tejlorov red dobijamo:
Trigonometrijska veza[uredi - уреди]
Hiperboličke funkcije se mogu definisati i pomoću običnih trigonometrijskih:
Osobine[uredi - уреди]
Mnoge formule hiperboličkih funkcija su slične odgovarajućim formulama obične trigonometrije:
Kako je
to je prva funkcija parna, a druga neparna. Graf prve je osno simetričan (ordinata, u-osa je osa simetrije), graf druge je centralno simetričan (ishodište, tačka O je centar simetrije), kao što se vidi na slikama dole.
-
Cosh.gif
Sl.3. Hiperbolički kosinus
-
Sinh.gif
Sl.4. Hiperbolički sinus
Lako je izračunati sledeće izvode:
Poreklo[uredi - уреди]
Hiperboličke funkcije su nastale zbog potreba ne-Euklidske geometrije. Tražeći Euklidsku ravan u svojoj ne-Euklidskoj geometriji, Lobačevski je pronašao orisferu. Obratno, Euklidski prostor ima pseudosferu, površ na kojoj važi geometrija Lobačevskog. Ovakva otkrića jednih geometrija u drugima poslužila su za dokaze neprtivrečnosti novih ne-Euklidskih geometrija, tačnije za dokaze njihove međusobne jednake neprotivrečnosti. Sa druge strane, omogućile su prenos trigonometrija. Obična trigonometrija orisfere u prostoru Lobačevskog postaje hiperbolička trigonometrija, i obratno.
Vidi još[uredi - уреди]
- Matematika
- Geometrija
- Trigonometrija
- Hiperbolička trigonometrija
- Sinus hiperbolički
- Kosinus hiperbolički
- Tangens hiperbolički
- Kotangens hiperbolički
- Sekans hiperbolički
- Kosekans hiperbolički
- Inverzne hiperboličke funkcije








Pomnožimo dobijenu jednakost sa dva. (b) Iz (a) izračunajmo inverzno
Uvedimo novo ime
(v) Stavimo
tačka E je i dalje na hiperboli, pa smenom h iz (b) dobijamo, pa nakon sređivanja
Kraj dokaza 1.
pa kako je r = 1 dobijamo
Međutim, ova osobina običnih trigonometrijskih funkcija je retko u upotrebi.
(b) 
, pa je
tj.
jer je AO = 1, pa sledi (a); (b) iz sličnosti
jer
pa važi proporcija
tj.
jer je HO = 1, pa sledi (b). Kraj dokaza 2.



čime je dokazano (a). Iz sličnosti trouglova
sledi
a otuda 
biće
Time je dokazano (b).
sledi
a odatle
dakle,
Time je dokazano (v). Kraj dokaza 3.










