Hanibal

Izvor: Wikipedia
Hanibalove pobjede

Hanibal Barka (247. pne182. pne.) je vojni komandant drevne Kartagine, najčuveniji po dostignućima u Drugom punskom ratu u vođenju armije od Španije preko Pirineja i Alpa u sjevernu Italiju i pobjedom nad Rimljanima u Bici kod Trebije (218. pne), bici kod jezera Trazimene i bici kod Kane. Nakon Kane mnogi gradova su pobunili protiv Rima. Međutim, Rimljani su izbjegavali da se bore sa njim u velikim bitkama i postepeno su osvojili sva njegova utvrđenja u južnoj Italiji. U invaziji na Afriku 204. pne. Rimljani su postigli velike uspjehe i natjerali su Hanibala da se vrati u Afriku gdje ga je rimski komadant Skipio porazio u bici kod Zame (202. pne).

Pohod na Rim[uredi - уреди]

Nakon Prvog punskog rata (264. pne.241. pne.), Kartaga i Rim su podijelili Iberski poluotok na zone utjecaja čija je granica bila rijeka Iber. Spor je nastao oko grada Sagunta, koji je bio rimski saveznik. 219. pne. Hanibal je osvojio Sagunt, grad na Španjolskoj obali Sredozemnog mora, što označava početak 2. punskog rata.

Danas se sa sigurnošću ne zna koja je današnja rijeka odgovarala rijeci Iber. Najvjerojatnije da je to bila rijeka Ebro, i u tom slučaju, Sagunt se nalazio duboko u teritoriju utjecaja Kartage, međutim, također postoje indicije da se radi o rijeci Júcar, i u tom slučaju, Sagunt je bio na teritoriju rimskog utjecaja. Bilo kako bilo, Rim nije pritekao u pomoć Saguntu, i dozvolio je da Hanibal opustoši ovaj grad, kako bi kasnije to mogao iskoristiti kao izgovor za početak Drugog punskog rata. Rim se pozvao na dogovor i zahtijevao povlačenje kartažanskih trupa. Ali Hanibal tada kreće na Rim preko Alpa, i na sjeveru Apeninskog poluotoka dobiva pomoć Kelta plemena koji su ondje bili nastanjeni.

Kartaški general je pri prelaženju Alpa izgubio je gotovo polovicu od 64000 vojnika svoje vojske s kojom je krenuo iz hispanskog grada Sagunta. Razlog tome bila je alpska zima, neprohodni putevi te učestali napadi alpskih plemena. S druge strane, Rim je pripremao golemu vojsku za obranu matičnog poluotoka koja je krenula ususret Hanibalu.

Bitka kod Ticina zbila se 218. godine pr. Kr. između Kartažana i Rimljana i predstavlja prvi korak Hanibalovog zauzimanja Italije. Rimljani su doživjeli katastrofalan poraz od strane kartaških slonova i plaćenika. Neki misle da se Ticino nalazi blizu rijeke Pad (ili Po) u sjevernoj Italiji.

Bitka kod Trebije[uredi - уреди]

Bitka kod rijeke Trebije

Bitka kod rijeke Trebije odigrala se 218. pne..

Dvije vojske susrele su se kod hladne rijeke Trebije. Rimljani su u iščekivanju Hanibala napravili logor s one strane rijeke, ne znajući da ih Hanibal već odavno promatra. U šumama oko rijeke čekali su skriveni elitni afrički konjanici i plaćenička numidska konjica. Upravo su Numiđani prešli rijeku da bi izmamili neprijatelja iz logora. Rimljani, ne sluteći ništa, nasjeli su na zamku te krenuli sa svim raspoloživim snagama preko rijeke. Nakon prelaska, susreli su se s glavnom kartaškom vojskom koja se sastojala od iberskih, libijskih, keltskih i numidskih plaćenika, elitnih afričkih trupa i bojnih slonova. Hanibal, uvidjevši da su Rimljani doveli brojčano dvostruko veću silu, odlučuje da je vrijeme da se konjica skrivena u šumi napokon pojavi. Također pušta u borbu bojne slonove koji, iako su poginuli svi osim jednog, rade priličnu zbrku u rimskim redovima. Kada je konjica napokon došla, Rimljani bivaju opkoljeni pa su se samo neki sretnici uspjeli spasiti od pobjedničkih Kartažana.

Bitka kod Trazimenskog jezera[uredi - уреди]

Bitka kod Trazimenskog jezera

Godinu nakon pobjede kod Trebije, Hanibal vodi preživjele prema samom srcu Italije, Rimu. No, na njegovu nesreću, na putu mu se ispriječila još jedna rimska vojska. Hanibal ipak, zahvaljujući oprezu primijetio je na vrijeme Rimljane te još jednom imao vremena da pripremi zamku.

Krećući se kroz padinu blizu Trazimenskog jezera, rimski general šalje izvidnicu koja mu nakon nekog vremena javlja o kartaškoj vojsci koja ide ravno prema njima. No, što izvidnici nisu znali, je da velika većina Hanibalove sile se sakrila u obližnjoj šumi, samo čekajući na znak svog vođe. Kada je rimska vojska, ponovno brojčano nadmoćna, zagrizla mamac, iz šume su izletili divlji galski plaćenici i afričke jedinice s takvom žestinom da Rimljani nisu znali što drugo napraviti, nego bježati. No, oni koji su ostali i borili se, imali su više sreće od onih koji su se bacili u bijeg, jer svi koji su se pokušali povući bili su, ili pobijeni, ili pobacani u hladne vode Trazimenskog jezera.

Nakon ove pobjede, Hanibal je imao otvoren put prema Rimu i priliku da zauvijek promijeni povijest čitavog čovječanstva. On tu priliku ipak nije iskoristio.

Bitka kod Kane[uredi - уреди]

Godine 216. pne. Hanibal Barka nakon dvije velike pobjede protiv Rima, ipak se odlučuje na pustošenje Italije i čekanje na pojačanja umjesto napada na "vječni grad". U Rimu se tih godina, muško stanovništvo smanjilo za čak 17% zbog katastrofalnih poraza koje su doživjeli protiv Puna. Unatoč tome, senat je pripremio još jednu vojsku, veću od sve tri prethodne da izbriše Hanibalove Kartažane s lica zemlje. Ta vojska krenula je prema brdu sjeverozapadno od grada Tarenta zvanom Kana.

Vojska koju je Hanibal predvodio sastojala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Balearaca, Samnićana i samih afričkih postrojba. Sveukupno ih je bilo 50.000 (40.000 pješadije i 10.000 konjice). Vojska je bila umorna od silnog ratovanja a očekivao ih je još jedan sraz s Rimljanima.

Rimljane su predvodila dva konzula: Terencije Varo i Julije Emilije Paul, a vojska je brojala 80.000 ljudi (74.000 pješaka i samo 6.000 konjanika).

Bitka kod Kane

Rimljani su, ovaj put uhvatili Kartažane na otvorenom, pa Hanibal nije mogao pripremiti novu zamku. Konzuli, međutim, veliku brojčanu nadmoć nisu iskoristili. Mislivši kako pukim brojem vojnika mogu pobijediti umorne Kartažane, daju naredbu legijama da napadnu Pune svom snagom. Hanibal šalje 6.000 numidskih konjanika protiv 2.000 italičkih te 4.000 hispanskih i kartaških konjanika protiv jednako toliko rimskih equita. Numiđani lako tjeraju Italike u bijeg i nakon toga se prebacuju na desni bok da bi pomogli afričkoj konjici skršiti rimske plemiće. Kartaški veterani se dotle prebacuju na bokove i polako formiraju obruč oko 74.000 rimskih pješaka. No, tada Kelti počinju bacati oružje i bježati pred rimskom legijom. Barem su Rimljani mislili da je tako. Keltima je Hanibal unaprijed rekao da to učine kako bi uvukli Rimljane još nazad, pa nakon bježanja Kelti odjedanput staju, uzimaju pričuvno oružje i napadaju Rimljane (ovo se danas smatra jednim od najboljih taktičkih poteza ikad). Rimljani, iako još uvijek nadmoćni, polako počinju panično bježati nazad. Ali, sve je uzalud, jer numidska i afrička konjica na vrijeme se vraćaju zatvoriti rupu u obruču i tako onemogućiti bijeg Rimljanima. Nakon toga slijedi masakr u kojem je poginulo više od 70.000 rimskih vojnika a preživjeli su samo oni koji su se uspjeli provući kroz obruč. U ovoj bitci također je poginuo i velik broj plemića i senatora (oba konzula su ostavili svoju kožu na Kani), pa legenda kaže da je Hanibal pokupio svo prstenje od poginulih plemića u jednu košaru i pobacao ih pred kartaški senat.

Ipak, Hanibal nakon ove pobjede nije udario na Rim (uplašeni Rimljani su vikali "Hannibal ante portas!" - Hanibal pred vratima) jer nije imao dovoljno opreme ni pojačanja. Također, nakon što su Rimljani bili na koljenima poslije Kane, makedonski kralj Filip V. pridružio se Hanibalu, ali je odbio poslati pojačanju savezniku jer se bojao da će falange biti stavljene pod zapovjedništvo velikog generala a ne Makedonaca. Ovo se, možda, pokazalo odlučujućim, jer da je Hanibal imao dovoljno ljudi, povijest kakvu danas poznajemo ne bi postojala.

Pat pozicija[uredi - уреди]

Hanibal se, međutim, iz nepoznatih razloga okrenuo od Rima i sklopio savez s Filipom V., makedonskim vladarom. Rim našavši saveznike protiv Makedonaca poslao je svoga vojskovođu Publije Kornelije Scipiona, koji je izborio pobjede na Pirinejskom poluotoku. Dok je Hanibal pljačkao i palio po čitavoj Italiji bez ikakvog otpora i polako osiguravao kartašku prevlast na zapadnom Sredozemlju, rimski Senat očajnički je tražio načina da sačuva rimsku državu.

Rimljani, iako su imali vrlo malo vojnika u svom glavnom gradu, šalju glavne postrojbe u Hispaniju kako bi je ponovno osvojili i onemogućili Hanibalu da dobije pojačanja. Tu rimsku vojsku predvodio je Publije Kornelije Scipion, poslije nazvan "afrički". Scipion Afrički bio je jedan od najsjajnijih vojskovođa u rimskoj povijesti. Međutim, svoju slavu nije zasnivao samo na svojoj vještini vojevanja, nego i na talentu za diplomaciju. Sklapao je saveze s lokalnim plemenima što je višestruko pomoglo rimskim snagama. Iberska plemena su kao saveznici i najamnici služili kao pojačanje za rimsku vojsku, a svojim poznavanjem terena su doprinijeli borbi s Kartažanima. U svojoj želji da se oslobode Kartažana, hispanska plemena su prešla na stranu Rimljana. S druge strane, u Kartagi je izabrana nova vlada. Vlast su preuzeli demokrati srušivši tako oligarhijski poredak. Nažalost po Hanibala, nova vlada nije shvaćala ozbiljnost situacije u Italiji, pa mu nije poslala pojačanja koja je on očekivao. U pomoć mu stiže, međutim, njegov brat Hazdrubal, kojeg Rimljani u Hispaniji ne uspijevaju zaustaviti, dopuštajući mu tako da se probije na Apeninski poluotok. Njegov plan je bio da se ujedini s bratom Hanibalom i krene na Rim. Ali je jedne noći, Senat tajno uputio formaciju rimskih vojnika forsiranim maršom da se suprotstavi Hazdrubalu. Rimska vojska podijelila se u dvije skupine da onemogući Hazdrubalu bijeg i kada su se Rimljani napokon približili Kartažanima, Hazdrubal, brojčano slabiji, bio je poražen i ubijen na rijeci Metaur. Njegova glava bila je bačena u Hanibalov tabor što je značilo prvu veliku rimsku pobjedu u 2. Punskom ratu i slabljenje Hanibalove moći. Hanibalu se pripisuje da je ,vidjevši odrubljenu glavu svoga nesretnog brata, rekao : "Sada vidim sudbinu Kartage!"

Kraj rata[uredi - уреди]

Hanibalov drugi brat Mago pokušao je kasnije izvršiti invaziju na obaliu Ligurije ,ali je poginuo zadobivši u borbi udarac sjekirom.202. pne. nakon prelaska Rimljana na afrički teritorij i velikih pobjeda pod vodstvom Scipiona koji sada dobiva pridjev Afrički, odvila se bitka kod Zame, koja predstavlja kraj rata, poraz Hanibala i Kartage. Drugi punski rat završio je uvjerljivom pobjedom Rima nakon 16 godina ratovanja.

Kasnija karijera[uredi - уреди]

Nakon rata, Hanibal se protivio oligarhiji. U tome je, s podrškom puka, bio uspješan. [1] Zatim, Hanibal je vodio Kartaginjane nekoliko godina, pomažući da se oporave od ratnih razaranja, dok ga Rimljani nisu protjerali u egzil 195. pne. Otišao je da živi na dvor selucidskog kralja Antiohijusa trećeg. Godine 189. pne. Rimljani su porazili Antiohijusa u ratu i zahtijevali su od njega da im izruči Hanibala. Tada je Hanibal pobjegao na dvor kralja Prusijasa u Bitiniju. Kada su Rimljani zatražili od Prusijasa da izruči Hanibala, Hanibal je izvršio samoubistvo jer nije želio da padne u ruke Rimljanima.

Hanibal se smatra jednim od najvećih vojnih komadanata svih vremena, rame uz rame sa Aleksandrom Velikim, Julijem Cezarom i Napoleonom Bonapartom.

Izreke[uredi - уреди]

  • "Pronaći ćemo put ili ćemo ga napraviti" - Hanibalov odgovor na primjedbu da je nemoguće preći Alpe sa slonovima.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Livije XXIII,46-47