Habakuk (knjiga)

Izvor: Wikipedia
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
uredi
Habakuk/Avakum na ruskoj ikoni iz 18. vijeka

Habakuk ili Avakum je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Hab, odnosno Av.

Prorok Habakuk smatra se piscem knjige, pisane sredinom ili krajem 7. stoljeća pne., nedugo prije nego što su Kaldejci (Babilonci novobabilonskog kraljevstva ) osvojili Jeruzalem. O Habakuku se zna najmanje od svih pisaca Biblije. On, Zaharija i Habak su jedini biblijski proroci, koji su za sebe i napisali, da su proroci. Njegovo ime (po mišljenju sv. Jeronima) dolazi od hebrejske riječi חבק ("khavak") i znači "zagrljaj" ili od akadske riječi "hambakuku" što je vrsta biljke. Ime mu se spominje samo u ovoj knjizi i nigdje drugdje u Bibliji. Neki učenjaci smatraju, da je bio levit u hramskoj službi, zbog psalma na kraju knjige. Spominje se u nekoliko starih knjiga, koje nisu biblijske.

Knjiga se sastoji od tri poglavlja, 8. je po redu od 12. malih proročkih knjiga. Ima tri glavne teme: razgovor između Boga i Habakuka, prorokovanje budućih nesreća i psalam.

Na početku, prorok vrlo odvažno, kao nijedan drugi prorok postavlja Bogu pitanja o nepravdi i zašto tu Bog nešto ne poduzima: "Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? (Hab 1,2)" [1]. On žali nad stanjem svoga naroda i stalo mu je, da se popravi stanje na bolje. Bog se prvi puta javlja proroku i poručuje, da će poslati Kaldejce, divlji i naprasit narod da napadnu njegov narod, jer je narod bio grešan. Prorok je neugodno iznenađen, pogotovo što su Kaldejci nemoralniji od njegova naroda i dalje upozorava na nepravde: "Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? (Hab 1,13-14)".

Prorok čeka odgovor, a Bog drugi puta progovori i reče mu da zapiše viđenje: "...Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere (Hab 2,4)". Glavna misao u ovoj proročkoj knjizi: "pravednik živi od svoje vjere" (pravednik će biti spašen ako vjeruje u Boga), važna ja kršćanska misao. Citirana je u Poslanici Rimljanima (Rim 1,17), Poslanici Galaćanima (Gal 3,11) i Poslanici Hebrejima (Heb 10,38) i koristila se u raspravama o vjeri. Bog poručuje, da će i Kaldejci doživjeti veliku kaznu, ali puno težu jer su činili još gora djela.

U trećem poglavlju, prorok Habakuk pjeva psalam Bogu. Prisjeća se Božje slave i moći u izbavljanju izraelskog naroda [2]. Premda mu nije sve jasno, vjeruje Bogu: "Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju (Hab 3,18)".

U Djelima apostolskim (Dj 13,41), Pavao je propovijedao u antiohijskoj sinagogi. Na kraju te propovijedi naveo je citat iz ove proročke knjige (Hab 1,5).

Izvori[uredi - уреди]