Gornji Žirovac

Gornji Žirovac
Županija	Sisačko-moslavačka županija
Općina/Grad	Dvor
Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021)
- Ukupno	19
- Broj domaćinstava	11
Pošta	44440 Dvor
Pozivni broj	+385 044
Autooznaka	SK

Gornji Žirovac je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Dvor, Sisačko-moslavačka županija.

Položaj

Naselje Gornji Žirovac nalazi se na brdovim kraju Banije, podno brda Kokirna, uz samu granicu s r. BiH, poznatiju među stanovnicima Banije kao "suva međa". Sastoji se od više zaseoka koja su činila jednu cjelinu, generalno prateći potok Žirovac sa njegovim svojim povremenim ili stalnim pritocima, od kojih je najveći potok Radašnica te manjih brda i dolina po kojima su bila smještena naselja. Naselja (zaseoci) uobičajeno dobivaju naziv prema prezimenima ljudi koji su tamo nekad živjeli. Tako postoje toponimi Carići, Drljače, Ljiljci, Poznanovići, Glušci, Španovići, Krnjajići, Čuglji, Ćorkovići, Suzići. Ostali toponimi (oronimi, hidronimi) su standardnog porijekla, tako da postoji Hrastovača, Ribnik, Dabruša, itd. Kuće su u pravilu uvijek bile na uzvisinama, djelom zbog opasnosti od plavljenja, a djelom zbog obrambenih razloga, budući da je granica Austro-Ugarske sa Osmanskim carstvom formirala već u 18. stoljeću te je Žirovac bio dio Vojne krajine.

Povijest

Sudbina Gornjeg Žirovca povezana je sa turbulentnom i nasilnom prošlošću ostatka Banije čije se stanovništvo vijekovima rađalo, borilo i umiralo u stalnoj brizi i sukobu sa vladarima koji su svojatali ta područja, državama koje su nastajale i propadale, pljačkama i pustošenjima raznih vojnih jedinica, hajducima, bolešću, slabo rodnim godinama, umiranjem u tuđim zemljama za razne vladare i uz sve to, teškim radom na selu, a najviše ga je u svojem postojanju definirala upravo Vojna krajina.

Najranija prošlost

Na području Gornjeg Žirovca, morala je postojati živa aktivnost još od vremena Vučedolske kulture, Ilira i kasnije Rimljana, što je sigurno zbog blizine rudnika koji su u Gvozdanskom od najranijih dana te činjenice da su tadašnje komunikacije bile najjednostavnije dolinama rijeka (poput Žirovca i Radašnice), no u samom Gornjem Žirovcu nisu nikad rađena istraživanja. Postoje mjestimično ostaci gradina, ali nije sigurno iz kojeg su vremena. Isto tako, ostave su pronađene u nekim okolnim naseljima, ali u Gornjem Žirovcu tih nalaza za sada nije bilo.

Vrijeme do vojne krajine

Prije vremena Vojne krajine, vlast nad čitavim krajem pripadala je vlastelinima koji su kupovali, prodavali i zamjenjivali posjede sve do pojave Turaka. Dolaskom Turaka i u nizu dolazaka i odlazaka Turaka i zamjena sa tek nekolicinom vojnika vojnika koje su knezovi Zrinski ostavljali da čuvaju Zrin i Gvozdansko, prostor Pounja postaje vremenom napušten pa tako možemo očekivati da je slična sudbina zadesila i Žirovac. Na kraju, u jednom trenutku, čitav kraj je potpao pod tursku vlast i bio pod njom oko 160 godina.

Vojna krajina

Za vrijeme vojne krajine, događaju se masovne migracije stanovništva koje su trajale čitavo vrijeme u oba smjera. Ljudi su bježali i naseljavali se u nekoliko valova u oba smjera. U jednom su bježali oni koji su s Turcima surađivali nakon njihovog pada, a u drugom dolazili oni koji su bježali od osvete onih koji su tamo dolazili. Uglavnom su to bili potkozarski krajevi, i krajevi iz porječja Sane.

U želji da zadrže stanovnike, Austro-Ugarska vlast je svima dodjelila slobodu, bez obaveze kmetsva, ali pod uvjetima koji nisu bili puno lakši. Tako su uvijek morali biti spremni na vojne pohode, raditi na obnovi puteva te održavati fortifikacijske objekte. Često puta je tih obaveza bilo previše te su nastajale manje pobune koje su se kažnjavale šibovanjima. Kako su zapravo podosta bili rodbinski povezani zbog čestih migracija, oni kojima nije bilo ugodno biti vojni krajišnik su često bježali natrag na tursku stranu.

Na području Gornjeg Žirovca, koji je bio uz samu "suvu među", u kasnijim godinama vojne krajine, krajišnici su sagradili niz puteva i "straža" koje su bile dio Austro-Ugarske obrambene linije, odnosno, činile su "kordon". Od niza straža, na području Gornjeg Žirovca ih je bilo sedam. U kasnijim godimama, straže su prorijeđene te ih je ostalo tek dvije-tri. No sagrađena je nova, CP Radašnica, koja je bila "raštel", dakle - nešto većeg značaja, odnosno kao carinarnica na putu za Bužim. Postojanje nekog većeg fortifikacijskog objekta nije zabilježeno jer je mirovnim sporazumima sa Turcima bilo zabranjeno raditi nove utvrde na tom području.

Do prvog svjetskog rata

Ekonomija

Nakon ukidanja Vojne krajine, počinje polagani razvoj kraja i stvaraju se prve civilne institucije. Tako se otvaraju seoske zadruge od kojih je jedna bila i u Gornjem Žirovcu. To je ujedno vrijeme pada cijene žitarica zbog uvoza u Europu iz Amerike, tako da se stanovništvo sve teže prehranjuje primarnom ekonomijom. U to vrijeme kreće jaka emigracija stanovništva u Ameriku. Većina je otišla sa planom da se vrati, budući da su ostavljali žene i obitelji kod kuće. Od banijskih sela, Žirovac je jedan od jačih centara emigracije (trećina svih emigracija dvorske općine), koja se događala u tri vala u razdoblju od 1901.-1914., a najviše 1905-1906. Već 1908. g. se vraća dobar dio njih, no zbog loše 1909.g. se dio njih ponovo zaputio 1910.g. Ukupno 1390 ljudi iz oba Žirovca je na neki način otišlo u Ameriku.

Epizoda s Karađorđevićem.

U malo poznatoj epizodi, Petar Karađorđević, koji je u više navrata boravio na Baniji pod imenom Petar Mrkonjić, 1876.g. je stigao u Žirovac za vrijeme Bosansko-hercegovačkog ustanka u Bosni te je sa svojim ljudima krećući se "suvom međom" stigao do bivše CP Ćorkovača (koja je prema karti treće vojne izmjere, u to vrijeme još uvijek postojala) i tamo se zadržao te od tamo vršio upade prema Bužimu sa svojih (kako on piše) dvjesto ljudi.

Prvi svjetski rat

Prvi svjetski rat je još jedan rat koji nije mogao izbjeći Žirovčane. Tako da je dio njih poslan da se u sklopu Austro-Ugarske ponovo bore, najvećim djelom na istočnom frontu (sa Rusijom).

Drugi svjetski rat

Za vrijeme drugog svjetskog rata, čitav kraj je pretrpio strahovite žrtve. Budući da je čitav kraj tada bio naseljen u pravilu srpskim stanovništvom, proglašenjem NDH počinju ustaški zločini po cijeloj Baniji, počevši od pokolja u Glinskoj crkvi nadalje. Tako se i u Žirovac 1942.g. zaletjela grupa od petstotinjak ustaša, izdvojila 70 ljudi i od toga na mjestu ubila 25, dok su ostali odvedeni u logor.

Svi ti događaji nisu prošli bez reakcije pa se tako i u Žirovcu narod uskoro buni i već 22.8.1941. počinju prvi nemiri. Organizirani ustanak u Gornjem Žirovcu započinje 2.9.1941 kada se na poziv KPJ mještani okupljaju i organiziraju prvi partizanski odred. Odred vremenom postaje dio poznate 7. banijske brigade "Vasilj Gaćeša" te gotovo da nema žirovčana koji nije imao nekog svoga u partizanima. Brigada se našla u najznačajnijim i najžešćim bitkama toga rata poput bitke na Sutjesci zbog čega je velik dio boraca poginuo, a iz samog Gornjeg Žirovca, njih čak sedamdesetak. Za njih je 1951.g. na osnovnoj školi podignuta spomen ploča sa imenima.

SFRJ

Završetkom rata i nastankom SFRJ, žirovčani su osjećali da je napokon, nakon svih tih stoljeća patnji, ratova i tuđinske vlasti, konačno stigao mir i iskreno osjećaju Jugoslaviju kao svoju vlastitu domovinu koju su izborili. Standard se popravlja i stanovništvo, iako i dalje siromašno i iscrpljeno ratovima, po prvi put nije više na granici gladi. Školuju se djeca za razna zanimanja, a dio njih završava fakultete. Mnogi rade u okolnim gradovima u kojima je tada nastaje planskom ekonomijom nastaje industrija, poput Gline, Dvora, Bosanskog Novog. Uskoro, sa boljim standardom i tadašnjim sigurnim poslovima u obližnjim industrijskim centrima, ponovo se dešava migracija, ovaj put većinom u obližnje gradove.

Istovremeno, žirovčani nikad ne zaboravljaju svoje porijeko i organiziraju se te donacijama i vlastitim radom uspjevaju sredinom dvadesetog stoljeća postaviti vodovod za dio naselja. Krajem dvadesetog stoljeća, jednim djelom zahvaljujući i njihovim samodoprinosima, asfaltiran je put za Gornji Žirovac od Donjeg Žirovca.

Događaji od 1990-1995

Dešavanja u Hrvatskoj krajem dvadesetog stoljeća nisu zaobišla Žirovac. Mjesto postaje dio novoosnovane države RSK i sticajem okolnosti, ponovo je na samoj granici kao stoljećima prije.

U augustu 1995.g. hrvatska vojska započinje akciju Oluja. Stanovništvo pokušava pobjeći, a jedan od nekoliko smjerova kojima su ljudi bježali vodi kroz Donji Žirovac prema Bosanskom Novom. U Donjem Žirovcu se spaja cesta iz smera Gline sa šumskim putem kojim dolaze ljudi s Korduna preko Obljaja. Od napada na kolonu izbjeglica kod Donjeg Žirovca, do danas su i dalje ostala samo svjedočanstva, ali nitko nije optužen.

Nakon 1995

Gornji Žirovac postaje dio Republike Hrvatske, a stanovništvo napušta mjesto.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 19 stanovnika te 11 obiteljskih kućanstava.

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.

Napomena: Iskazuje se pod imenom Gornji Žirovac u 1900. i od 1921. nadalje. Od 1857. do 1890. iskazivano je naselje pod imenom Žirovac. U 1900. naselje je podijeljeno na dva naselja, Donji Žirovac i Gornji Žirovac. Za to bivše naselje sadrži podatke u navedenom razdoblju. U 1910. podaci su iskazani po dijelovima naselja pa se ime Gornji Žirovac ne spominje. Od 1857. do 1880. sadrži podatke za naselja Donji Žirovac i Ostojići.

Građevine

Današnji Gornji Žirovac je slabo naseljen, a ostaci prijašnjih kuća, napuštenih nakon 1995.g su vidljivi posvuda. No Gornji Žirovac je za vrijeme svojeg postojanja imao još građevina, sada teško uočljivih.

Crkva

Na sjeveru naselja, blizu mjesta gdje se Radašnica ulijeva u Žirovac, nalazi se i danas Crkveni most. Crkva je postojala nekih stotinjak metara sjeverno od Crkvenog mosta kad se krene od raskršća uzbrdo, putem koji je danas teško uočljiv. Tu je bio mali prostor ravnice i mogli su se naslutiti temelji sve dok nije sasvim zaraslo, a po pričama starijih, crkva je bila drvena i prema nekim pričama navodno je izgorjela (iako se tu usmena predaja razlikuje od izvora do izvora) pa je kasnije pravljena sadašnja, ali na drugom mjestu, koje je, ispostavilo se, u centru naselja Donji Žirovac. Crkva se zvala crkva sv. Petra i nalazi se na Austro-Ugarskoj vojnoj karti iz 1753.g., tzv. "prva izmjera".

old church of st.Petrus

Lokacija je vjerojatno bila ovdje: 45.1423°N 16.1462°E / 45.1423; 16.1462.

Na Austro-Ugarskoj karti vidljiva je i lokacija druge crkve sjevernije, na mjestu današnje crkve u Donjem Žirovcu, koja na slici nema ime pa se iz toga može jedino pretpostaviti da je priča iz predaje točna, te da je druga crkva rađena u to vrijeme.

No prema predaji, crkva u Gornjem Žirovcu originalno nije bila niti na tom mjestu, već je tamo "snesena iz Kokirne" nekad ranije, no to vrijeme nije poznato. Točna originalna lokacija također nije poznata, iako je na Kokirni nekoliko lokaliteta na kojima su vidljivi tragovi ranijih građevina, no sve je nedovoljno istraženo te je priča i dalje temeljna samo na usmenoj predaji.

Grad

Gornji Žirovac je u jednom trenutku svoje povijesti imao i Grad. Lokacija je i danas dobro poznata zahvaljujući Austro-Ugarskim kartama. Grad se nalazio se na Carića brdu, južno od groblja, na raskršću tadašnjih puteva prema Donjem Žirovcu na sjever, Bužimu na jug te zaseocima uz potok Žirovac prema istoku i zaseocima uz potok Radašnica prema zapadu. Nije sigurno da je taj put (koji je išao povrh brda) bio glavni, ali je lokacija svakako bila takva da su mogli s nje nadzirati oba puta u dolinama potoka Žirovac i Radašnica. U svakom slučaju, puteve su radili krajišnici kojima je to, uz stalno raspolaganje za vojne pohode, bila još jedna od obaveza.

Na Austro-Ugarskim vojnim kartama, Grad je prilično precizno ucrtan:

• na prvoj izmjeri, 1763. grada nema, ali je brdo sjeverno od Grada označeno kao Stražbenica, što bi značilo da je i nekad prije neko i na tom mjestu ipak stražario i prije izgradnje Grada i ostalih straža.
• na drugoj izmjeri, 1806., grad je samo označen kao Cordons Posten (kao i sve druge straže u to vrijeme), ali nema ime. Već tada je od ostalih straža na karti ostala tek svaka treća ili četvrta.
• na trećoj izmjeri postoji ime "Radašnica" i dodatan tekst koji je teško pročitati, ali koji bi trebao biti Kastell (grad, tvrđava), no napisano tadašnjim fontom, tekst liči na Rastell. Dakle, "raštel" je udomaćeni naziv za svako mjesto gdje je bilo dopušteno trgovanje sa Turcima (odnosno trgovcima koji su dolazili s druge strane granice), u pravilu uz sanitarni nadzor (što je bio jedan od glavnih zadataka Cordons-Posten granice).
• na katastru iz 1861, grad je savršeno dobro ucrtan, a lokacija je vidljiva i na današnjem katastru i vodi se pod "grad".

Grad je unutarnjih dimenzija 50x50m, a u sredini je nepoznat objekt 15x15m. Moguće da je to bunar - čatrnja ili neka nastamba za vojnike (čardak) ili prostor carinarnice za potrebe "raštela" ili sl. Protok robe je pomno vođen pa tako postoji podatak da je od 1794 do 1803 proknjiženo 997 goveda, 1388 ovaca, 17 konja i 10211 jaja. U svakom slučaju, Vojna krajina razvojačena je 1873.g. a tada i većina "raštela". Sada su od grada ostali samo lokva gdje je bio bunar - čatrinja koji nikada nije presušivao i nasipi. Rovovi okolo kasarne i danas su po šumi zvanoj glavica i oko grada.

Straže

U Vojnoj krajini, čiji je Žirovac bio rubni dio na samoj tzv. "suvoj međi", vojska uspostavlja u 18.st mrežu stražarnica, odnosno "Cordons Posten". Riječ je francuskog porijekla i označava svojevrsne "straže" koje su postojale na ključnim mjestima, na udaljenosti jedne od druge najviše nekoliko desetaka minuta u kojima su stražarili tadašnji krajišnici. Izvedene su najčešće kao platforme na četiri stupa sa krovom na četiri vode, odnosno kao čardak. Njihove pozicije su i danas ugrubo poznate prema kartama koje je radila Austro-Ugarska, a u dvadesetom stoljeću, još su u narodu bile poznate pod "stara straža". Već sredinom 19.st broj se prorijedio na otprilike svaku četvrtu da bi kasnije, sa prestankom postojanja Vojne Krajine bile i napuštene. Skica jedne (Čardak u Žirovcu) postoji i danas u muzeju u Beču. Na lokaciji jedne od njih (CP Ćorkovača), se u jednom trenutku zadesio i Petar Karađorđević 1876.g.

U okolini Gornjeg Žirovca, bilo ih je sedam te iako je u narodu ostalo sjećanje na "straže", ni jedna građevina danas nije sačuvana.

Gradina

Na području Gornjeg Žirovca nikad nije pronađena veća, markantnija građevina iz pred-turskog doba, no ostaci prijašnjih kamenih građevina postoje na nekoliko mjesta. Jedno od njih je i Gradina, sa ostacima objekta koji su žirovčani nazivali jednostavno: "Gradac". Vrijeme gradnje nije poznato te se može samo spekulirati radi li se o ilirskoj ili rimskoj građevini, ili pak o ostatku turske kule. Sigurno je samo da građevina nije rađena tehnikom suhozida, odnosno korišteno je neko vezivo, a nosivi elementi su kameni blokovi raznih dimenzija, poredani u horizontalne redove. Objekt nije zabiljžen niti na prilično detaljnoj karti iz 1773, no na toj karti je već ucrtana crkva na poziciji kod "Crkvenog mosta", tako da je uz sve moguće još i da je ovo i originalna pozicija crkve sv. Petra. Gradina je u prilično lošem stanju.

Gradina

Ostale lokacije

Groblja

U mjestu Gornji Žirovac su postojala tri groblja za koja zasigurno znamo gdje su bila, ali moguće je da su postojala i sada već neobilježena mjesta.

• Poznanovići
• Kod skretanja za školu, s zapadne strane puta
• Kod Carić brda

Mlinovi

U Gornjem Žirovcu postojao je jako velik broj mlinova te ih je 1763.g. bilo petnaestak. Njihove lokacije su poznate i danas, ali njih nestaje uglavnom od sredine dvadesetog stoljeća te je gotovo nemoguće naći im tragove.

Seoska zadruga

Početkom dvadesetog stoljeća, osnivaju se seoske zadruge. U sklopu zadruge, sagrađena je i trgovina. Zgrada i danas postoji, ali je u lošem i neupotrebljivom stanju.

Škola

Škola u Donjem Žirovcu postoji od 1899. (plaćena oko 5000 forinti), a zapisano je da je u Gornjem Žirovcu planirana novogradnja škole i učiteljskog stana 1914, sa predviđenim troškom 25.000 K, no do početka 1.sv.rata, zavšeni su samo građevinski radovi. Škola je ipak sagrađena i radila je do kraja dvadesetog stoljeća. Zgrada škole, iako u lošem stanju i danas postoji te se na njoj još uvijek nalazi spomen ploča sa imenima poginulih partizana.

Putna povezanost

Gornji Žirovac povezan je lokalnom cestom sa današnjom državnom cestom DC6 (Dvor-Glina-Vrginmost-Vojnić-E71).

Potoci Žirovac i Radašnica nisu plovni, a željeznička pruga nikad nije prolazila u blizini (čak ni uskotračna željeznica kakvih je bilo na Baniji), tako da je cestovni prijevoz bio i ostao glavni oblik prijevoza.

Za rimsko i predrimsko doba ne postoje podaci za sam Žirovac, ali znamo da je na Baniji aktivnost svakako postojala. Budući da su se ljudi i roba tim vremenima kretali u pravilu dolinama rijeka, može se samo pretpostaviti da je i uz Radašnicu i Žirovac postojao neki promet. U kasnijim vremenima, glavni putni pravac je put Novi Grad - Glina kroz Donji Žirovac koji je dobro ucrtan i na karti iz 1763.g. Krajem 19.st. na putnim kartama Austro-Ugarske vidljivo je da je sada i kroz Gorni Žirovac prolazio trgovački put koji je išao iz Bužima prema Donjem Žirovcu i spajao se na put Novi Grad - Glina, ali je već početkom 20.st. taj put prestao biti bitan te više ne postoji povezanost sa Donjeg Žirovca preko Gornjeg prema BiH. Prema pričama, taj put je prolazio kroz Radašnicu.

Prirodna bogatstva

Iako je u neposrednoj blizini Gvozdansko i Majdan koji su od najstarijih vremena bili rudarsko mjesto kao što im i imena kažu, u samom Gornjem Žirovcu nije poznato da je bilo iskorištavanja rudnih bogatstava, no istraživanja su svakako vršena u više navrata te isplativost eksploatacije razmatrana, od kojih najzadnje sredinom dvadesetog stoljeća.

Gornji Žirovac bogat je izvorima pitke vode. Gotovo svako brdašce ima svoje izvore, koji se kao i u ostalim krajevima zovu točak ili vrela. Rezultat je mreža vodotoka koji se spajaju u sliv Radašnice, Žirovca te u konačnici čine sliv Une.

Događanja

Petrovdan

Svake godine, žirovčani i njihovi prijatelji se okupljaju na Petrovdan u Donjem Žirovcu na platou ispred crkve (obnovljena 2018.g). Uz živu muziku, prodaju suvenira i ugostiteljsku ponudu, uglavnom je to prilika da se sretnu žirovčani razasuti po cijelom svijetu.

Usmena predaja

Prema priči Stevana Carića, u gradu je bila vojska koja je otrovana. Ne zna se kada, ali netko je bacio otrov u vodu. Ako bi se prekopala blizina lokve jos bi se mogli naci ostaci kostiju. Zemlja je dosta godina kasnije kopana i korištena za gradnju štale i kako je Stevan vidio dok su kopali zemlju, vjeruje da je to mogla biti zajednička grobnica.

Na seosko groblje koje je malo dalje sjeverno (jedno od tri u Gornjem Žirovcu), nije se sahranjivala vojska.

Izvori

Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Gornji Žirovac treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.