Gnej Domicije Ahenobarb (konzul 32. pne.)

Izvor: Wikipedia
Kovanica izdana u počast Ahenobarbove pomorske pobjede nad Gnejem Domicijem Kalvinom

Gnej Domicije Ahenobarb (Gnaeus Domitius Ahenobarbus, ? - 31. pne.) bio je rimski vojskovođa i političar iz doba prijelaza Republike u Carstvo.

Otac mu je bio Lucije Domicije Ahenobarb, optimatski konzul i jedan od najfanatičnijih protivnika Julija Cezara. Na samom početku građanskog rata 49. pne. je njega i oca Cezar zarobio u Korfinijumu, ali i odmah udijelio pomilovanje. Mladi Ahenobarb je, isto kao i otac, pobjegao iz Italije kako bi nastavio borbu protiv Cezara. Sudjelovao je u bitci kod Farsala, a nakon toga više nije ratovao. Godine 46. pne. mu je Cezar udijelio još jedno pomilovanje nakon čega se vratio u Italiju.

Antički izvori su podijeljeni oko toga je li Ahenobarb sudjelovao u zavjeri protiv Cezara ili je zavjerenicima tek nakon ubistva 44. pne. pružio moralnu podršku. U svakom slučaju, Drugi trijumvirat ga je 43. pne. stavio na listu proskripcije|proskripcija, natjeravši ga da pobjegne na Balkan i priključi se Brutu i Kasiju koji su započeli rat protiv Trijumvirata. Povjerena mu je komanda nad flotom od 50 brodova, s kojom je imao velikih uspjeha u Jonskom moru, prekinuvši komunikacije trijumvirske vojske u Makedoniji s njihovom bazom u Italiji. Taj uspjeh, međutim, nije mogao spriječiti poraz Brutove i Kasijeve vojske u kopnenoj bitci kod Filipa kojom je okončan rat.

Ahenobarb je i nakon te bitke sa svojom flotom nastavljao pružati otpor Trijumviratu sve do 40. pne. kada je, uz posredovanje Gaja Asinija Poliona, sklopio mirovni sporazum s Markom Antonijem. Taj potez, napravljen bez njegovog znanja, razbjesnio je Oktavijana, ali je 39. pne. pristao na sporazum kojim je Ahenobarbu u zamjenu za polaganje oružja obećano mjesto konzula za 32. pne. Godine 36. pne. Ahenobarb je pratio Antonija na njegovog neuspjelom pohodu na Parte, te je nakon jednog poraza upravo Ahenobarb govorom hrabrio Antonijeve vojnike u trenutku kada sam Antonije zbog očaja to nije mogao činiti. Ahenobarb je poslije služio kao guverner Bitinije, a godine 35. pne. je sudjelovao u hvatanju Seksta Pompeja.

Ahenobarb je svoj obećani konzulski mandat preuzeo 32. pne. zajedno sa Gajem Sosijem, i to upravo u trenutku kada je suparništvo Oktavijana i Antonija počelo eskalirati u otvoreni oružani sukob. Ahenobarb se tada opredijelio za Antonija te je zajedno sa Sosijem pobjegao u Efez, gdje je tada Antonije skupljao vojsku. Tamo je Antonija preklinjao da ostavi Kleopatru, smatrajući da mu ometa zdravo rasuđivanje. Nakon što je Antonije to odbio, mnogi njegovi vojnici su ponudili Ahenobarbu da svrgnu Antonija i njega postave za svog komandanta. Ahenobarb je umjesto toga odlučio prebjeći na stranu Oktavijana, što je i učinio nedugo pred početak bitke kod Akcijuma 31. pne. Oktavijan ga je, iako ljut zbog prethodne izdaje, lijepo primio. Ahenobarb je tada već bio teško bolestan te, pogođen groznicom, nije sudjelovao u bitci. Nekoliko dana nakon nje je umro, a Plutarh sugerira da je to bilo "zbog sramote izazvane javnom izdajom".

Ahenobarb se u pojavljuje kao lik u Shakespeareovoj tragediji Antonije i Kleopatra, gdje mu je dano ime Enobarb.

Izvori[uredi - уреди]

Prethodi:
Imperator Caesar Augustus i Lucius Volcatius Tullus
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Gajem Sosijem
32. pne.
Slijedi:
Imperator Caesar Augustus i Marcus Valerius Messalla Corvinus