Gaj Azinije Polion (konzul 40. pne.)

Izvor: Wikipedia
Za konzula iz 1. vijeka v. Gaius Asinius Pollio (konzul 23).

Gaj Asinije Polion (Gaius Asinius Pollio, ponekad navođen kao Pollius ili Philo, Teate Marrucinorum - današnji Chieti 75. pne. – 4. n.e.)[1] bio je rimski vojnik, političar, orator, pjesnik, dramatičar, književni kritičar i historičar iz vremena prijelaza Republike u Carstvo. Poznat je po danas izgubljenoj knjizi koja je opisivala tada suvremene događaje, a koja je kasnije bila glavni izvor Apijanu i Plutarhu. Polion je najpoznatiji kao pokrovitelj Vergilija i prijatelj Horacija, a obojica književnika su mu posvetila pjesme.[2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Jeronim (Chronicon 2020) kaže da je umro godine 4. n.e. u 70. godini života, što znači da se rodio 65. pne..
  2. Vergilije, Eclogues 4, 8; Horace, Carmina 2.1

Literatura[uredi - уреди]

  • Louis H. Feldman, "Asinius Pollio and Herod's Sons", The Classical Quarterly, New Series, Vol. 35, No. 1 (1985), pp. 240-243. Article reading online requires subscription to JSTOR.
  • Miland Brown, Loot, Plunder, and a New Public Library.
  • G. S. Bobinski, (1994). Library Philanthropy. In W.A Wiegand and D.G. Davis (Eds.), Encyclopedia of Library History. New York: Garland Publishing.

Numizmatički link[uredi - уреди]

Coinage of Gaius Asinius Pollio

Prethodi:
Publius Servilius Vatia Isauricus i Lucius Antonius
Konzul Rimske Republike
zajedno sa Gnejem Domicijem Kalvinom
40. pne.
Slijedi:
Gaius Calvisius Sabinus i Lucius Marcius Censorinus