Franjo Tomašić

Izvor: Wikipedia
Franjo Tomašić
Biografske informacije
Datum rođenja 2. listopada 1761.
Mjesto rođenja Rijeka, Hrvatska
Datum smrti 12. kolovoza 1831.
Mjesto smrti Zadar, Hrvatska
Državljanstvo Hrvat
Titule barun
Karijera
Služba 1776. - 1831.
Čin Feldmarschalleutnant K.u.k. Feldmarschall-Lt -1918.png
Ratovi Francuski revolucionarni ratovi
Napoleonski ratovi
Vojska Flag of the Habsburg Monarchy.svg Habsburška vojska
Flag of the Habsburg Monarchy.svg Vojska Austrijskog Carstva

Franjo Tomašić (2. listopada 1761. - Zadar, 12. kolovoza 1831.) hrvatski barun, prvi guverner Dalmacije, Feldmarschalleutnant (podmaršal) u vojsci Habsburške Monarhije i kasnije Austrijskog Carstva.

Sadržaj/Садржај

Životopis[uredi - уреди]

Barun Franjo Tomašić, podrijetlom iz plemenite obitelji, je rođen 2. listopada 1761. u Rijeci. U dobi od 15 godina stupio je u Inženjerijsku vojnu akademiju u Beču, odakle je izišao kao jedan od najsposobnijih kadeta, a u 20. godini stupio je kao kadet u Mjernički zbor. Uskoro je postao časnik i iskazao se marljivošću pri izgradnji utvrde Josefsstadta.[1]

Prvi put je svoju hrabrost pokazao u obrani tvrđave La Quesnaua 1793., u kojoj je sudjelovao kao satnik Inženjerijskog korpusa. Francuzi su ga zarobili i osudili na smrt giljotinom, i samo je pad francuske strahovlade spriječio tu drastičnu kaznu. Zalaganjem zapovjednika utvrde pukovnika Becka, barun Tomašić je oslobođen, te je pred samim carem Franjom II. pohvaljen za hrabrost i zasluge u obrani utvrde. Barun Tomašić je 1797. promaknut u čin bojnika inženjerijskog korpusa, a kao znak osobitoga carskog povjerenja dodijeljen je austrijskom veleposlaniku na dvoru ruskog cara Pavla u Petrogradu. No, ondje nije dugo ostao jer je dobio zapovijed da se pridruži postrojbama što ih je Rusija, pod zapovjedništvom generala Aleksandra Vasiljeviča Suvorova, poslala u Italiju kao pomoć protiv Francuske tokom Francuskih revolucionarnih ratova. Barun Tomašić je dodijeljen korpusu generala Franza Serapha von Orsini-Rosenberga. U ratu 1800. dokazao je svoje junaštvo na brijegu Fayle. Toga 11. travnja, u jurišu na talijansku tvrđavu Bochettu, da bi osokolio čete, sam je stupio na njihovo čelo. Vješto ih je i hrabro vodio u napad. No, zadobio je gotovo smrtnu ranu kroz prsa, od koje je teško ozdravio i imao posljedice do kraja života. Za to djelo odlikovan je Viteškim križem Reda Marije Terezije na 68. promociji 30. travnja 1802. i bio promaknut u čin potpukovnika, a potom i pukovnika. Dodijeljen mu je bio i barunat, koji je prenesen i na njegova mlađeg brata Nikolu, tada bojnika. Brat baruna Tomašića je još 1801. promaknut u čin potpukovnika, a 1805. čin pukovnika.[1]

U vrijeme Napoleonskih ratova, 1809., pri opsadi Palmanuove, Franjo Tomašić je dodijeljen glavnom stožeru i 22. kolovoza promaknut u čin general bojnika. Kraj rata dočekao je u Ugarskoj kao zapovjednik Leopoldstadta, te je postavljen u komisiju koja je određivala nove granice između Francuske i Austrije u Hrvatskoj. Nakon toga postao je zapovjednik u Zagrebu, koji je tada bio važna pogranična točka. U ratu 1813. dobio je tešku zadaću da ponovno osvoji Dalmaciju. Na raspolaganju je imao malo ljudi i slaba sredstva. U listopadu 1813. krenuo je s 2.900 vojnika u Dalmaciju. U noći s 29. na 30. listopada zauzeo je s jednom bojnom Ličana pod pukovnikom Popovićem donji grad Knin, te pozvao kninsku tvrđavu na predaju. Tvrđava se predala već sljedeći dan, 31. listopada. U Kninu je bilo mnogo krajišnika u francuskoj službi. Posada je dobila slobodan odlazak. Odatle je krenuo barun Tomašić i već 3. studenog osvanuo pred Zadrom, koji je branio francuski general César Antoine Roize. Opsada je bila uspješna.[1]

Čim je Zadar pao, barun Tomašić je poduzeo sve mjere da osvoji Kotor i Dubrovnik. Poslao je 15. prosinca svog pobočnika generala Bogdana Milutinovića, s dvije bojne krajišnika i jednim eskadronom banderijalnih husara, da zauzme Kotor, Dubrovnik i tvrđavu Norin.[1]

To je sve uspio, a iz Boke kotorske istjerao je Crnogorce koji su je bili zaposjeli. U kratko vrijeme barun Tomašić je iz Dalmacije otpremio sve francuske postrojbe, na čelu s tri generala, kao zarobljenike u Italiju. Za dokazanu vojnu mudrost, a osobito za zasluge pri zauzimanju Zadra nakon petotjedne opsade (1. rujna - 6. prosinca), bio je pohvaljen od samoga cara, u pismu što ga je napisao vlastoručno u Freiburgu 26. prosinca 1813., a nagrađen je Zapovjednički križ Reda Marije Terezije i 8. kolovoza promaknut u čin podmaršala. U znak još jednog priznanja, car je povjerio Tomašiću upravu u osvojenim zemljama, što je on obavljao 18 godina. Na tom mjestu proslavio je 4. travnja 1831. pedesetu godišnjicu vojne službe. Barun Tomašić umro je u Zadru 12. kolovoza 1831., ne dočekavši posljednje priznanje cara, koji ga je kratko prije smrti odlikovao Red Željezne krune I. reda.[1]

Činovi[uredi - уреди]

  • K.u.k. Kadett 1908-14.png čin Kadett-feldwebel (kadet-narednik) dodijeljen 1781. godine.
  • K.u.k. Major.png čin Major (bojnik) dodijeljen 1797. godine.
  • K.u.k. Oberstlt.png čin Oberstleutnant (potpukovnik) dodijeljen 1802. godine.
  • K.u.k. Oberst.png čin Oberst (pukovnik) dodijeljen 1804. godine.
  • K.u.k. GenMajor.png čin Generalmajor (general-bojnik) dodijeljen 1809. godine.
  • K.u.k. Feldmarschall-Lt -1918.png čin Feldmarschalleutnant (podmaršal) dodijeljen 1813. godine.

Odličja[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Hrvatskivojnik.jpg    Ova slika je sa stranica časopisa Hrvatski vojnik.
Wikipedia ima dozvolu za korištenje materijala s te stranice pod GFDL licencom, uz uvjet isticanja izvora.


  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 Vladimir Brnardić (siječanj 2008.). Franjo Tomašić (1761.-1831.). Hrvatski vojnik. Preuzeto 7. prosinac 2013.