Euclid and his Modern Rivals

Izvor: Wikipedia
Euclid and his Modern Rivals
Korice
Izdanje knjige iz 2009. godine
Autor(i) Charles Lutwidge Dodgson
Naslov u prijevodu Euklid i njegovi suvremeni rivali
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski jezik
Žanr(ovi) znanost
Datum izdanja 1879.
Stranica 336
ISBN 978-1108001007

Euclid and his Modern Rivals (srpskohrvatski: Euklid i njegovi suvremeni rivali) je matematička knjiga koju je 1879. godine izdao Charles Lutwidge Dodgson, engleski pisac poznatiji po svom pseudonimu Lewis Carroll. U knjizi, Dodgson razmarta pedagošku vrijednost trinaest aktualnih knjiga iz geometrije, demonstrirajući kako je svaka od njih ili lošija ili potpuno identična slavnim Euklidovim Elementima.

U knjizi, Dodgson zagovara korištenje Elemenata kao glavnog priručnika iz geometrije u školama u suprotnosti s aktualnim priručnicima, a kao referenti materijal koristi upravo Elemente. U radnji knjige, koja je kombinacija znanosti i fikcije, Euklidov duh se vraća iz mrtvih kako bi dokazao kako je njegova knjiga bolja od svih ostalih.

Unatoč znanstvenoj tematici, knjiga poprima oblik ćudljivog dijaloga, primarno između matematičara po imenu Minos (nazvan po sucu u Hadu iz grčke mitologije) i svojevrsnog advocatus diabolija, profesora Niemanda (što na njemačkom znači Nitko), koji zastupa rivale iz naslova.

Citat iz knjige korištene je na prvom službenom logu Wikipedije tijekom 2001. godine (kako je logo oblika kugle, samo se dio teksta vidio, a on je označen crnom bojom):

In one respect this book is an experiment, and may chance to prove a failure: I mean that I have not thought it necessary to maintain throughout the gravity of style which scientific writers usually affect, and which has somehow come to be regarded as an ‘inseparable accident’ of scientific teaching. I never could quite see the reasonableness of this immemorial law: subjects there are, no doubt, which are in their essence too serious to admit of any lightness of treatment – but I cannot recognise Geometry as one of them. Nevertheless it will, I trust, be found that I have permitted myself a glimpse of the comic side of things only at fitting seasons, when the tired reader might well crave a moment’s breathing-space, and not on any occasion where it could endanger the continuity of the line of argument.