Crkva sv. kneza Lazara u Vlahovićima

Crkva sv. kneza Lazara u Vlahovićima nalazi se u Stećci u Ljubinjunekropoli stećaka Vlahovići, u opštini Ljubinje, Bosna i Hercegovina. Pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, i Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. decembra 2009. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik BiH. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).

U svojoj prošlosti crkva je nekoliko puta rušena i obnavljana, dok nije dobila današnji oblik. Pouzdano se zna da je sadašnji objekat crkve u Vlahovićima podignut 1864. godine. O datumu izgradnje crkve svjedoči i natpis uklesan na kamenom nadvratniku postavljenom na kapiji u ogradnom zidu crkvenog dvorišta.

Historija

U drugoj polovini XII. vijeka Ljubinje pripadalo je oblasti Hum (Zahumlje), koju je Nemanja zajedno sa Travunijom, prisjedinio Raškoj. U vlasti Nemanjića ovaj kraj je ostao sve do blizu polovine 14. vijeka, kada su ga Stjepan II Kotromanić i Tvrtko I pripojili Bosni.Tvrtko I je do 1373. godine proširio granice bosanske države ka jugu na cijeli Hum i istočnije sve do Kotora i Onogošta.

U vrijeme Tvrtkove vlasti počinje uspon porodice Kosača, iz koje je Vlatko Vuković već u to vrijeme dobio na upravljanje veći dio Huma, kojim je ova porodica za vrijeme Sandalja Hranića (1392-1435), hercega Stjepana Vukčića Kosače (1435-1466) i njegovih sinova do 1482. godine potpuno vladala.

Katun Vlahovića spominje se 1368. godine, a na njegovom čelu kao starješine, katunari, bili su Ostoja Vlahović (1368, 1379, 1391), Vučina i Stjepko Vlahović (1420,1423). Katun je, kao seniorima, pripada porodici Pavlovića. Vlasi Vlahovići su prevoznici robe između Dubrovnika i zaleđa. Vlahovići se, nerijetko, susreću i među optuženima za pljačku i razbojništvo. Boravište katuna Vučine Vlahovića evidentirano je u današnjem selu Vlahovići, opština Ljubinje. Vučina Vlahović imao je zasigurno tri sina Vukca, Vukotu i Bijelu Vučinića (Volcichnam Vlachouich et Vulchaç et Vuchotam fratres Volcichnich et Bieglam eorum tertium fratrem cum tota catuna eorum), a vjerovatno je i Bogdan Vučinić bio njegov četvrti sin.

Osmanska vojska je kraj oko Ljubinja zauzela između 1465. i 1467. godine, a u zbirnom popisu Bosanskog sandžaka 1468/69. godine upisana je i nahija Ljubinje.

U istom popisu navedeno je da je Vlađ Bijelić knez-i vlah – posjednik timara, koji je činilo dabarsko selo Zagrad(ac) sa 9 kuća i 2 neoženjena, hasom od 1 vinograda, 3 njive, 1 livada i polovina mlina uz rentu od 2747 akči, zbog čega je išao u rat kao laki oklopnik (cebelü) sa momkom (gulâm). Uzima se da je umro 1474. godine kada ga je naslijedio njegov sin Vukosav Vlađević.

Opis

U podu stare i danas aktivne vlahovićke Crkve sv. Lazara, bliže oltaru, ugrađen je stećak u obliku ploče (190x118 cm) sa natpisom na bosanskoj ćirilici.

+ A se leži knezь Vlaćь (Vlađь) Bijelićь u svojoj crьkvi u svetomь Lazaru. Človmče, tako da nijesi prokletь, ne tikaj u me!

Iz navedenog teksta proizilazi da je Vlać Bijelić bio ktitor Crkve sv. Lazara. Iako nema direktnih dokaza kada je ovaj vlaški prvak iz katuna Vlahovića sagradio spomenutu bogomolju, to se moglo desiti neposredno prije uspostavljanja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, vjerovatno s proljeća 1465. godine.

Uz nadgrobnu ploču ktitora Crkve sv. Lazara u Vlahovićima nalazi se i druga ploča sa natpisom na bosanskoj ćirilici:

+ A se leži Vukosav Vlađević s mom drugovah družinom i sagiboh na r[a]zmirnoj Krajine ko[n] moga gospodina, i donesoše me družina na svoju plemenitu baš[t]i[nu], i da je proklet tko će u me taknuti.

Smrt navedenog Vukosava Vlađevića vezuje se sa događajima iz 1481. godine kada je herceg Vlatko (Kosača) iz Novog krenuo u borbu protiv Osmanlija i bio poražen kod mjesta Mensagite (možda Nevesinje?), gdje je izgubio svu vojsku koju je imao sa sobom. Poslije navedenog sukoba Vukosava Vlađevića je njegova družina donijela na njegovu plemenitu baštinu i sahranila pored njegovog oca Vlađa Bijelića.

Objekat crkve ima pravougaonu osnovu, dimenzija 6,95 x 16,40 m. Visina objekta, mjerena od nivoa terena do krovnog vijenca, iznosi oko 6,30 m. Zidovi crkve su izvedeni od kamena.

Prema konceptu prostorne organizacije Crkva sv. kneza Lazara (grobna crkva kneza Vlađa Bijelića) u Vlahovićima pripada jednobrodnim crkvama, sa pripratom, naosom i oltarskim prostorom, sa zvonikom na preslicu. Oltarski prostor je smješten na istočnoj strani i u osnovi je izveden kao devetougaoni, iznutra kružni. Apsida je odvojena od prostora naosa ikonostasom.

Ikonostas je izveden od drveta, dimenzija: dužine oko 4,40 m, visine oko 5,80 m i debljine 12 cm. Izrađen je s ukupno 23 ikone oslikane uljem na platnu. Ikonografski koncept ikonostasa razvrstan je u četiri horizontalne zone koje predstavljaju događaje iz Hristovog i Bogorodičinog života, te života svetog kneza Lazara kome je crkva posvećena. U donjoj zoni oslikano je ukupno šest ikona. U centru donje zone na carskim dverima nalaze se Blagovijesti, a lijevo i desno još po dvije ikone.

Literatura

• Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.