Carski ispit

Izvor: Wikipedia
Carski ispit
Civilserviceexam1.jpg
Kinesko ime
Tradicionalni kineski 科舉
Pojednostavljeni kineski 科举
japansko ime
Hiragana かきょ
Kyūjitai 科擧
Shinjitai 科挙
korejsko ime
Hangul 과거
Hanja 科擧
vijetnamsko ime
Quốc ngữ khoa bảng
khoa cử
Hán tự 科榜
科舉
Zhongwen.svg Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.

Carski ispit (科舉, kējǔ) je izraz za sistem državnih ispita u carskoj Kini čija je svrha bila odabrati najbolje kadrove za službu u državnoj upravi. Primjena tog sistema je imala značajan uticaj na razvoj društva i kulture u carskoj Kini, pogotovo u doba dinastija Tang i Song, te su ti efekti održali dugo vremena nakon njihovog kraja. Sistem je imao važnu ulogu u širenju društvene elite s malog broja aristokratskih porodica na daleko raznovrsnije i mnogobrojnije provincijske zemljoposjednika, koji su počeli tvoriti novu klasu učenjaka-birokrata organiziranih u klanova. Kineski sistem carskih ispita je značajno uticao i na susjedne države kao što su Vijetnam, Koreja, Japan i Ryūkyū, koji su po kineskom uzoru razvili slične metode da u upravu regrutiraju najsposobnije kadrove.[1][2][3][4]

Sistem u svom tradicionalnom obliku datira od 605. kada ga je uvela dinastija Sui, iako je ispočetka te za vrijeme dinastije Tang bio primjenjivan na relativno uzak krug kandidata. Pod dinastijom Song su ga carevi, slično kao i sa javnim školama, počeli širiti kako bi suzbili uticaj vojnih aristokrata, te je broj kandidata koji su položili ispit povećan 4-5 puta u odnosu na dinastiju Tang. Zahvaljujući tome su učenjaci-birokrati počeli dominirati društvom; također mu se, zahvaljujući nastojanju da se osigura maksimalna pravičnost i ravnopravna regionalna zastupljenost, pripisuje učvršćenje kineskog nacionalnog identiteta. Za vrijeme dinastija Ming i Qing je taj sistem, s druge strane, zbog inzistiranja na konfucijanskoj dogmi, izazvao sužavanje intelektualnih obzora i učvršćenje carske aristokracije, pa se često navodi kao jedan od razloga za tehnološko zaostajanje Kine u odnosu na zapadni svijet u 19. vijeku. Tih je problema pred kraj svog postojanja postala svjesna čak i dinastija Qing, te ga je formalno ukinula 1905. godine. Kasniji entiteti - republikanska i, u manjoj mjeri, komunistička Kina - su svoj sisteme državnih ispita temeljelili na sistemu carskih ispita.[5]


Izvori[uredi - уреди]

  1. Wu Xinwu (吴新武), Origins, development and culture of the imperial examinations (科举源流及其文化视野), April 2003.
  2. China Institute for Confucian Studies (中华孔子学会), Collected papers from the international conference on the modern significance of Confucianian (儒学与现代化: 儒学及其现代意义国际学术研讨会论文集.人民教育出版社), People's Education Press 1994 ISBN 978-7-107-11220-1.
  3. Kerr, George. Okinawa: The History of an Island People. Revised Edition. Tokyo: Tuttle Publishing, 2000. p186.
  4. Frontiers of History in China, October 2007, Volume 2, Issue 4, pp 493-512 (Article: Influence of China’s imperial examinations on Japan, Korea and Vietnam - Liu, Haifeng)
  5. Patricia Buckley Ebrey, The Cambridge Illustrated History of China (Cambridge: Cambridge University Press, 2nd, 2010), 145-147, 198-200,
  • Elman, Benjamin. (2002) A Cultural History of Civil Examinations in Late Imperial China. London: Univ. of California Pr.ISBN 0-520-21509-5
  • Ichisada Miyazaki, China's Examination Hell: The Civil Service Examinations of Imperial China Conrad Schirokauer, tr. (New York: Weatherhill, 1976). ISBN 0-8348-0104-3, reprint 1981 ISBN 0-300-02639-0
  • John Chafee, The Thorny Gates of Learning in Sung [Song] China (Albany: State University of New York Press, 1995).
  • Thomas H.C. Lee, Government Education and Examinations in Sung [Song] China (Hong Kong: Chinese University Press,; New York: St. Martin's Press, 1985).
  • Mayers, William Frederick, and G.M.H. Playfair. The Chinese Government: A Manual of Chinese Titles, Categorically Arranged and Explained, with an Appendix. 3 ed. Shanghai: Kelly & Walsh Limited, 1897.
  • This article incorporates material from the Library of Congress that is believed to be in the public domain.
  • Man-Cheong, Iona (2004). The Class of 1761: Examinations, the State and Elites in Eighteenth-Century China. Stanford: Stanford University Press.
  • YANG Guo-yi. Anhui Normal University. New Great Achievements on the Research of the Number One Scholars in the Tang Danasty. Journal of Xiaogan Vocational-Technical. CNKI:SUN:XGZJ.0.2002-04-013.