Car Taizu od Jina

Izvor: Wikipedia
Car Taizu od Jina
car dinastije Jin
Vladavina 28. januar 1115 – 19. septembar 1123
Puno ime
Wányán Mín 完顏旻

Ime po rođenju Wányán Āgǔdǎ 完颜阿骨打

Otac Wanyan Helibo 完顏劾里缽 (posthumno prozvan Car Shizu)
Majka Gospa Nalan 拏懒氏 (posthumno prozvana Carica Yijian)
Rođen/a 1. august 1068. (1068-08-01)
Umro/la 19. septembar 1123. (dob: 55)


Car Taizu od Jina (pojednostavljeni kineski: 完颜阿骨打tradicionalni kineski: 完顏阿骨打pinyin: Wányán Āgǔdǎ [1] ; Han ime kineski: 完顏旻pinyin: Wányán Mín) (1. august 1068 – 19. septembar 1123) bio je poglavica džurčenskog (女真) klana Wanyan, poznat kao osnivač i prvi car dinastije Jin, koji je vladao od 1115. do smrti.

Rodio se kao sin poglavice Wanyan Heliboa, koji je upravljao Džurčenima kao vazal kitanske dinastije Liao. Prema službenim historijama, ocu je kao mladić pomagao u ratnim pohodima, odnosno u regrutiranju najjačih ratnika iz drugih džurčenskih klanova kada je Džurčene jedne godine pogodila glad. Kada je godine 1112. na džurčenske teritorije posjetio car Tianzuo od Liaoa kako bi tamo lovio ribu, naredio je džurčenskim poglavicama da ga zabavljaju plešući. Wanyan Aguda je bio jedini poglavica koji je odbio plesati, smatrajući to poniženjem.[2] Time je izrazio tinjajuće nezadovoljstvo Džurčena vlašću Kitana, čije je službenike smatrao korumpiranim, a dinastiju dekadentnom.

Godine 1113. je na mjestu poglavice naslijedio svog brata Wanyan Wuyashua, a već sljedeće godine otpočeo pripreme za ustanak protiv kitanske vlasti, šaljući uhode duboko u kitansku teritoriju. Ustanak je službeno otpočeo u septembru 1114. kada je oko sebe okupio 2500 sljedbenika. Među njima su najvažniji bili daroviti vojskovođa Wanyan Nianhan, šaman Wanyan Xiyin i nećak Gushe. Nakon niza pobjeda na kitanskim trupama, 28. januara 1115. se proglasio carem. Džurčeni su pod njegovim vodstvom nastavili nizati pobjede nad Kitanima - uspjeli su zauzeti značajne dijelove Mandžurije, a do augusta 1116. i cijeli poluotok Liaodong.

Godine 1117. je s njim prvi put u kontakt stupila dinastija Song, koja je tada vladala centralnom i južnom Kinom. Do godine 1123. je na džurčenski dvor došlo sedam izaslanstava Songa, dok su 1123. Džurčeni na kineski dvor u Kaifengu poslali šest izaslanstava. Oni su ugovorili niz međusobnih sporazuma, temeljem kojih je stvoren tzv. Savez na moru - temeljem njega su se Kinezi obavezali napasti Kitane sa juga i Džurčenima isporučiti ogromne količine svile i drugih darova; Džurčeni su se obavezali da će, nakon što unište dinastiju Liao, Kinezima vratiti Šesnaest prefektura na sjeveru Kine.

Taj je događaj, osim vojno-političkog saveza, imao za posljedicu i uspostavu kulturnih veza. Wanyan Aguda je nastojao na noovosvojenim područjima uspostaviti feudalni sistem uprave, odnosno zamijeniti dotadašnje plemensko uređenje kojim su živjeli njegovi nomadski sunarodnjaci. U tu je svrhu naložio svom bratu Wanyan Xiyinu, koji je odmah pokazao veliki interes za kinesku kulturu, tehnologiju i običaje, da sastavi džurčensko pismo.

Wanyan Agudin rat protiv Kitana je bio uspješan, te je do njegove smrti u septembru 1123. gotovo cijela kitanska teritorija bila zauzeta. Naslijedio ga je brat Wanyan Wuqimal pod čijom će vladavinom Džurčeni ne samo dokrajčiti Kitane, nego se okrenuti protiv svojih saveznika iz dinastije Song i osvojiti sjeverni dio Kine. Wanyan Aguda je kasnije dobio posthumno ime "car Taizu".

Izvori[uredi - уреди]

  1. Ime [Wanyan] Aguda se ponekad ispisuje [Wan-yen] A-ku-ta po Wade-Gilesu i ponekad u starijoj zapadnoj literaturi, npr. kod Herberta Frankea u njegovoj knjizi The Cambridge History of China
  2. Franke, 1997 (I), pp. 153–154