Bitka kod Coronela

Izvor: Wikipedia
Bitka kod Coronela
Segment Prvi svjetski rat
Ostasiengeschwader Graf Spee in Chile.jpg
Njemačka flota napušta Valparaiso novembra, nakon Bitke kod Coronela
Datum 1. novembar 1914.
Lokacija Pacifik, kod Coronela (Čile)
Rezultat Njemačka pobjeda
Zaraćene strane
 UK Flag of the German Empire.svg Njemačko Carstvo
Komandanti i vođe
Christopher Cradock Maximilian von Spee
Snage
2 oklopna krstaša
1 laka krstarica i
1 usidrenog starijeg bojnog broda (preddrednot)
2 oklopna krstaša
3 laka krstaša
3 transportna broda
Žrtve i gubici
1 570 poginulih
izgubljeni brodovi: 2 oklopna krstaša
3 ranjena
izgubljeni brodovi: 0

Bitka kod Coronela je pomorska bitka, koja se odigrala 1. novembra 1914. na početku Prvog svjetskog rata u vodama Pacifika, kod čileanskog Coronela. Bitka je završila odlučnom pobjedom Kaiserliche Marine nad Britanskom kraljevskom mornaricom[1], nakon koje su posramljeni Britanci poduzeli sve da unište njemačku dalekoistočnu flotu admirala Maximiliana von Speea. [1]

Historija bitke[uredi - уреди]

Pozadina bitke[uredi - уреди]

Na početku Prvog svjetskog rata Kaiserliche Marine imala je na svim oceanima svega 6 lakih krstarica i 2 oklopna krstaša, suviše slabe snage da se suprostave Britanskoj kraljevskoj mornarici. Tako da je nakon izbijanja rata ta flota dobila zadatak da ometa promet trgovačkih brodova Antante. Najsnažnije jedinice te široko razbacane flote bili su oklopni krstaši; SMS Scharnhorst i SMS Gneisenau, u vodama Dalekog istoka pod komandom kontraadmirala grofa Maximilian von Speea (1861. - 1914.), u sastavu njemačke Istočno-azijske eskadre bazirane u njihovoj tadašnjoj koloniji Tsingtao u Kini.

Nakon stupanja Japana u rat, 23. augusta 1914. na strani Antante, i zauzimanja Tsingtaoa eskadri kontraadmirala von Speea bio je ugrožen daljni boravak na Dalekom Istoku, jer nije imao baze za opskrbu. Zbog tog se on odlučio prebaciti u vode Južne Amerike.

Dolazak u vode Južne Amerike[uredi - уреди]

Oklopni krstaši Scharnhorst i Gneisenau krenuli su preko Pacifika ka Južnoj Americi uspješno zavaravujući protivničke ratne brodove koji su ih tražili u azijskim vodama. Usput je von Spee bombardirao Tahiti 22. septembra, [1]tokom plovidbe njemačkim oklopnjacima pridružile se još tri lake krstarice; SMS Nürnberg, SMS Dresden i SMS Leipzig, na taj način je bila formirana prilično jaka eskadra.

Britanski Admiralitet je na osnovu uhvaćenih radio signala znao da će se von Spee pokušati probiti u Atlantski ocean. Zbog tog su komandantu južnoameričkog područja kontraadmiralu Christopheru Craddocku (1862 - 1914.) koji je imao na raspolaganju oklopne krstaše; HMS Good Hope (zastavni brod), HMS Monmouth, moderni laki krstaš HMS Glasgow, uz još tri laka krstaša, preuređeni bivši teretnjak HMS Otranto sa još dva slična broda, upućeni kao pojačanje iz Mediterana moderni oklopni krstaš HMS Defence i stariji - tzv. preddrednotski ali zato snažno naoružan bojni brod HMS Canopus.

Plan britanskog Admiraliteta bio je da kontraadmiral Cradock okupi svoje snage kod Falklanda, zaposjedne Magellanov tjesnac, odakle može izviđati čileansku obalu sve do Valparaísa, ali i pokrivati agentinsku obalu sve do ušća La Plate tako da von Spee nikako ne prođe.

Njemački zastavni brod SMS Scharnhorst

Uvod u bitku[uredi - уреди]

Protivnici su se ugledali 1. novembra oko 16:30 sati [2]kod kod čileanskog Coronela. Opazivši eskadru von Speea, kontraadmiral Cradock iako znatno slabiji u topovskom naoružanju teškog kalibra, jer mu zbog kvara nije još pristigao u formaciju HMS Canopus, ipak je krenuo u napad i formirao borbenu kolonu brodova, namjeravaši napasti protivnika prije zalaska sunca, jer je računao da će ono ometati Nijemce kod gađanje. Ali je to znao i von Spee, i vješto manevrirao svojim brodovima tako da je do borbe došlo tek nakon zalaska u 18:20, kad se situacija potpuno izmjenila u njemačku korist. Siluete britanskih brodova su se oštro isticale na horizontu, dok su nasuprot tome njemački brodovi bili u skoro potpunom mraku. [2]Protivnici su plovili u skoro paralelnim kolonama na razmaku od oko 13 000 m, brzinom od 16 čvorova. Vremenski uvjeti nisu bili povoljni, jer je vjetar puhao brzinom od 6 bofora, i snažno talasao more.

Kontraadmiral Cradock je napravio je dvije teške pogreške, teško je podcjenio snagu protivnika, izgubivši iz vida ozbiljne nedostatke svoje eskadre (nedostatak topova velikog kalibra i neuvježbanost posade[2]), druga greška je bila što nije pričekao HMS Canopus (koji je ipak imao jako naoružanje) to ga je na kraju skupo stajalo.

Tok bitke[uredi - уреди]

Kad je bitka započela HMS Canopus je bio udaljen oko 900 km od bojišta, tako da se mogao pridružiti floti tek u jutro slijedećeg dana. [2]

Skica pomorske bitke

Njemački brodovi su prvi otvorili vatru u 19:30 sa odstojanja od 10 400 m, a britanski odgovorili na paljbu sa udaljenosti od 9 200 m. [2]Nijemci su daleko preciznije gađali, uprkos uzburkanom moru i velikim valovima, tako da su već nakon trećeg plotuna pogodili britanski zastavni brod Good Hope, nakon čega je uslijedio čitav niz točnih pogodaka. Već na samom početku Good Hopeu je potpuno onesposobljen prednji top od 234 mm, uz to su njegovi artiljerci vrlo loše gađali, tako da je Good Hope samo dva puta uspio pogoditi Scharnhorsta, dok su oni njega pogodili 35 puta. Agonija Good Hopea trajala je do 19:50 kad ga je potresla jaka eksplozija, nakon koje se pretvorio u ploveću buktinju i potonuo sa cijelom posadom i kontraadmiralom Cradockom. [2]

Lake krstarice gotovo da nisu sudjelovale u bitci zbog uzburkanog mora. Krstarica HMS Glasgow je napustila bojište, dok je oklopni krstaš HMS Monmouth bio teško oštećen, tako da je nakon što je pao mrak u 19:26, s njim izgubljen kontakt, ali ga je u 20:58 pronašla laka krstarica SMS Nürnberg i topovima dokrajčila. [2]U međuvremenu su njemačke lake krstarice SMS Leipzig i SMS Dresden uspjele pogoditi britanske lake krstarice HMS Glasgow i HMS Otranto, ali su one zahvaljujući mraku uspjele izvući sa bojišta s manjim oštećenjima. Tako je bitka završila potpunom njemačkom pobjedom, sa svega tri ranjena mornara na Gneisenau koji je dobio četiri pogotka, nasuprot tome Britanci su izgubili 2 oklopna krstaša sa skoro 1 600 mornara, to je bio najteži britanski poraz nakon cijelog jednog vijeka.[2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 "Maximilian, count von Spee" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/559029/Maximilian-count-von-Spee/. pristupljeno 7. 04. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 "Battle of Coronel" (engleski). World War 1 Naval Combat. http://www.worldwar1.co.uk/coronel.html. pristupljeno 7. 04. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]