Ariel Sharon

Izvor: Wikipedia
Ariel Sharon

Ariel Sharon
Rođen/a 27. februar 1928. (1928-02-27)
Umro/la 11. januar 2012. (dob: 83)

Ariel Sharon (hebrejski: אריאל שרון, rođen kao Ariel Scheinermann 27. 2. 1928. – 11. 1. 2014., poznat po nadimku Arik) je jedanaesti po redu premijer Izraela, koji se na dužnosti nalazio od marta 2001 do 2006. Poznat je po dugogodišnjoj vojnoj i političkoj karijeri. Osnovao je desničarsku stranku Likud, trenutno najjaču u izraelskom Knesetu, a prije toga je služio preko trideset godina u Izraelskim obrambenim snagama, gdje je dobio činil general-majora i stekao veliku slavu zbog svojih podviga u šestodnevnom ratu godine 1967. i jom kipurskom ratu godine 1973.

Sharon je jedna od najkontroverznijih ličnosti, ne samo u Izraelu, nego i ostatku svijeta. Tokom svoje karijere stekao je reputaciju glavnog izraelskog "jastreba", zdušnog borca protiv terorizma i vatrenog cionista. U međunarodnoj, a pogotovo arapskoj, javnosti, Sharon se smatra jednim od najvećih zlotvora u današnjem svijetu, pri čemu se kao krunski dokaz navodi pokolj u Sabri i Shatili godine 1982, koji je, u vrijeme kada je Sharon bio ministrom obrane, izvršen na libanonskoj teritorijoj okupiranoj od Izraela.

Godine 2000. Sharonov je posjet džamiji Al-Aksi poslužio kao povod za izbijanje Druge intifade i kolaps mirovnog procesa započetog sporazumima iz Osla. Sharon je slijedeće godine izabran za premijera i svoju reputaciju "jastreba" je ispočetka potvrdio tako što je na palestinske samoubilačke napade odgovarao slanjem vojske u Pojas Gaze i Zapadnu obalu, čime je Palestinska samouprava izgubila svaki autoritet. Pod njegovom vlašću je Izrael po prvi put u modernoj historiji izgubio veliki dio simpatija u svjetskoj javnosti, pogotovo kada se njegova politika počela povezivati s Georgeom W. Bushom i njegovim Ratom protiv terorizma.

Dijelom kao posljedica svih tih procesa, dijelom potaknut od strane Bushove vlade, Sharon je postepeno počeo zauzimati nešto umjereniji stav i pristajati na bolne kompromise koji su ranijim vladama bili nezamislivi. Tako je bio glavni inicijator napuštanja židovskih naselja, a potom i izraelskog vojnog povlačenja iz Gaze, zbog čega je po prvi put postao metom žestokih kritika izraelske desnice. Nakon što je teškom mukom uspio sačuvati vodstvo Likud stranke od Benjamina Nethanyahua, u novembru 2005. je odlučio napustiti Likud i osnovati novu stranku centra pod nazivom Kadima.

Dana 4. 1. 2006. primljen je u bolnicu zbog teškog izljeva krvi u mozak i većina stručnjaka drži da, čak i ako se oporavi, neće biti u stanju obavljati dužnost. Privremeno ga je zamijenio bivši gradonačelnik Jeruzalema Ehud Olmert. Umro je 11. 1. 2014. godine.