Antički Sikul

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Antički Sikul (Sicum, Siculi, Sicilis, Siculum, ) naselje Kaligulinih veterana.

Itinerij: Tabula Peutingeriana

Položaj[uredi | uredi kod]

Na zapadnom djelu Kaštelanskog polja u Kaštel Štafiliću nalazi se lokalitet Resnik. U sjevernom djelu Resnika danas se nalazi aerodrom Split – Kaštela, a na južnom djelu Staklenici Kaštela i Turističko naselje Resnik. Na širem prostoru oko Resnika nalaze se obradive plodne površine. Plodno polje, dostupnost vode, strujanja vjetra (pristanište) i povoljan strateški položaj (komunikacija antički Tragurium (Trogir)- Salona (Solin), te put prema unutrašnjosti i preko Labinske drage,pružili su uvjete za intezivno naseljavanje kroz različita razdoblja.

Trogirski povjesničar Ivan Lucić (1604.-1697.) temeljem izvještaja rimskih pisaca Plinija....Tragurium je grad rimskih građana poznat po mramoru.Sicium je ono mjesta u koje je car Klaudije poslao veterane,kolonija Salona...., i Klaudija Ptolomeja ......gradovi pak Dalmacije uz obalu jesu Sicinum, kolonija Salona..... , te itinerija Tabula peutingeriana pravilno zaključuje ... obojica postavljaju Sicum blizu Solina, a Plinije izričito između Trogira i Solina..... Arheolog don Frane Bulić ubicirao je Sikuli na područje Bijaća tj. oko nalazišta grobova veterana VII i IX legije. Kolonizacija Siculija je vezana uz vjernost VII i IX legije caru Klaudiju (41.-54. god.po.Kr.) za vrijeme Skribonijanove pobune u Dalmaciji 42.godine. Car ih je nagradio tako da je naselio njihove veterane na ovo područje.

Arheološka istraživanja[uredi | uredi kod]

Prva arheološka istraživanja su provedena 1991.godine kada je istraženo oko 100 m². Godine 2007. provedena su najveća do sada istraživanja u Kaštelima, istraživao se rov dug 200 m, širok 5 m i prosječne dubine 2 metra. Pronađe mnoštvo ulomaka keramike, 262 novčića, 831 posebnih nalaza, oko 4 tone amorfnim ulomaka amfora, tegula i pitosa .Temeljem istraživanja Muzeja grada Kaštela utvrđeno je da se naselje Sikum razvijalo kroz dvije faze:

Urbanizam 1 faze[uredi | uredi kod]

Naselje je planski građeno uz istočnu stranu potoka koji ima kratak, ali vodom bogat tok. Otkriveni raster pokazuje ortagonalni tlocrt s 10 ulica položenih u smjerom sjever – jug i ukupno 11 dijelova blokova širine oko 13 m. Život prve faze naselja prestaje sredinom ili krajem 1. st.pr.Kr. Najvjerovatnije je došlo do naglog prekida, o čemu govore ostaci urušenja, pronađeni u gotovo svim kućama. Ukupno je otkriveno 10 komunikacija (ulica) usmjeranih u pravcu sjever – jug. Centralna ulica imala je širinu 4 metra, dok su ostale bile široke oko 2,5 m. Uz istočni rub ulice nalazi se usko popločenje (nogostup), dok se u centralnom djelu nalazio manji jarak kojim je otjecala voda. Uz zapadni rub često se nalazi red kamena kojim je reguliran tok vode iz jarka. Sve komunikacije u naselju korištene su kao deponij otpada. Bedem je uglavnom očuvan u temelju, a širina iznosi 2,7 m, dok je najviše sačuvan u visini 1 m. Oba lica su građena od krupnih, grubo klesanih pravokutnih blokova, može se pratiti pravac u dužini od oko 80-ak metara. Značajan dio keramičkog materijala pronađen je pri istraživanjima prve faze naselja pripada amforama. Amfore su osnovni tip ambalaže za transport tekućina u antici, te su važne za proučavanje trgovačkih veza. Tkanje na primitivnom tkalačkom stanu imalo je velik značaj, s obzirom da su česti nalazi različitih vrsta utega. Žrvnjevi su čest inventar u unutrašnjosti istraženih kuća. Svi žrvnjevi su izgrađeni od kamena vulkanskog porjekla. Žrtvenici pronađeni u Resniku pripadaju tipu kućnih žrtvenika.

Urbanizam 2 faze[uredi | uredi kod]

Na ruševinama starijeg naselja u 1.st.po.Kr. niče novo naselje. Ostaci arhitekture iz ove faze znatno su slabije očuvani, ponajviše zbog krčenja i odnošenja kamena. Zidovi objekata su uglavnom očuvani u temeljima usmjerenja kao i zidovi iz prve faze naselja. Novo naselje negira raster ranije faze naselja, večina ulica je prekinuta, a naseljava se i prostor van bedema. Pristanište ranijeg naselja se napušta i gradi se novo, veće pristaništa 100-ak metara istočnije. Naseljavanjem veterana na područje Sikula započinje nova epoha u kojoj se život iz utvrđenog areala širi i u polje. Počinju se graditi vile rustike. Do sada pronađene su dvije skupine grobova iz druge faze. Zajedničko im je vrijeme trajanja i način ukapanja (inhumacija) te vrsta grobova (zidani i u amforama). Keramičke uljanice, zdjele, fibule (siguronosna igla koja pridržava nešivanu odjeću na ramenu), prstenje, narukvice, perle, naušnice i novčići činili su priloge u grobovima. Fina keramika koja se sastoji od tanjira, zdjela i plitica raznih veličina, služila je za posluživanje hrane. Finu keramiku možemo datirati od sredine 2.st.pr.Kr. do u kasno 4.st.po.Kr. kada naselje polako propada, da bi u nemirnim vremanima Seobe naroda u potpunosti zamrlo. Resničko oruđe može se svrstati u grupu alata za obradu drva te poljoprivredu. Nalaz tek dvaju primjeraka oružja može se povezati s mirnim razdobljem bez vojnih akcija.

Novac pronađeni na lokalitetu antičkog Sikulia[uredi | uredi kod]

Brončani novac Isse (Vis), apuljskog grada Arapi iz 3.st pr. Kr., republikanski asi, srebreni denari, carski novac Augusta, Tiberija, Klaudija, Vespazijana, Trajana, Antonina, i Marka Aurelija iz 2.st. te Trajana Decija i Aurelijana iz 3 st., Proba, Licijana, Kostancija II iz 4.stoljeća.

Izvori[uredi | uredi kod]

  • Muzej grada Kaštela, Antički Sikuli (katalog izložbe), Kaštela, 2012.
  • Ivan Lucić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, Split, 1979.
  • Vjeko Omašić, Povijest Kaštela, Split, 1986.