Aerofotografija

Izvor: Wikipedia

Zračna fotografija ili aerofotografija je postupak snimanja fotografija na Zemlji s uzvišenog položaja. Termin se obično odnosi na snimke snimljene kamerom koja se ne nalazi na strukturi na zemlji. Kamere se mogu držati u ruci ili mogu biti na postolju, a fotografije može snimiti fotograf na daljinu ili automatski. Kao platforme za zračnu fotografiju mogu poslužiti letjelice s fiksiranim krilima, helikopteri, baloni, cepelini i dirižabli, rakete, zmajevi, motke i padobrani.

Povijest[uredi - уреди]

Zračnu fotografiju prvi je izradio francuski fotograf i balonist Gaspard-Félix Tournachon poznat kao "Nadar" nad Parizom 1858. godine.[1] Prva upotreba filmske kamere montirane na letjelicu težu od zraka dogodila se 24. travnja 1909. nad Rimom kada je snimljen nijemi film u trajanju od 3:28 pod nazivom Wilbur Wright und seine Flugmaschine.

Prvu specijalnu poluautomatsku zračnu kameru dizajnirao je 1911. ruski vojni inženjer pukovnik V. F. Potte[2] Ova zračna kamera koristila se tijekom Prvog svjetskog rata.

Uporabu zračne fotografije u vojne svrhe proširili su tijekom Prvog svjetskog rata mnogi avijatičari poput Freda Zinna. Jedna od prvih poznatih bitaka bila je ona kod bitka kod Neuve Chapellea.

Uporaba fotografije[uredi - уреди]

Odraz u jezeru balona na vrući zrak djelomično zaklonjen molom, primjer niskovisinske zračne fotografije
Kompleks piramida u Gizi fotografiran iz balona Eduarda Spelterinija 21. studenog 1904.

Zračna fotografija ili zračno snimanje koristi se u kartografiji (posebice u fotogrametrijskim izmjerama koje su često osnova topografskim kartama), planiranju uporabe zemljišta, arheologiji, filmskoj produkciji, studijama o okolišu, videonadzoru, tržišnom oglašavanju i umjetničkim projektima. U SAD-u zračni fotografi rade na projektima analize vlasništva. Zračni snimci često se obrađuju u sustavu GIS-a.

Napredak u radio-kontroliranim modelima omogućio je letjelicama modelima obavljanje zračnog snimanja na malim visinama. To je doprinijelo oglašavanju nekretnina u kojem komercijalno i rezidencijalno vlasništvo čine fotografski subjekt. Velikim ekipiranim letjelicama zabranjeni su niski letovi nad naseljenim područjima.[3] Modelne letjelice malih dimenzija nude povećan fotografski pristup prethodno zabranjenim područjima. Minijaturna vozila ne zamjenjuju velike letjelice jer su velike letjelice sposobne za dulja letenja, veće visine i nosidbu veće opreme. Minijaturna vozila ipak su korisna u svim situacijama u kojima bi velike letjelice bile opasne za djelovanje. Primjeri takvih situacija uključuju inspekciju transformatora na dalekovodima te spore i niske letove nad poljoprivrednim poljima, pa se to postiže radio-kontroliranim helikopterima velikih dimenzija. Profesionalne, žiroskopski stabilizirane platforme za kameru dostupne su za korištenje pod takvim modelima; veliki modelni helikopter s benzinskim motorom od 26 cm³ može ponijeti teret od približno sedam kilograma.

Budući da se u SAD-u sve vidljivo iz javnog prostora smatra izvan granica privatnosti, zračna se fotografija može legalno koristiti u dokumentiranju obilježja i pojava na privatnom vlasništvu.[4]

Ortofoto[uredi - уреди]

Glavni članak: ortofoto

Vrlo uobičajena primjena zračne fotografije je stvaranje ortofota – fotografija koje su "ispravljene" tako da se mogu koristiti kao karte. Ortofoto(grafija) je simulacija fotografije snimljene s beskonačne udaljenosti koja gleda prema dolje. Perspektiva se očito mora ukloniti, a varijacije terena također se trebaju ispraviti. Mnogostruke geometrijske transformacije apliciraju se na snimak ovisno o perspektivi i potrebnim terenskim korekcijama na određenom dijelu snimka.

Ortofoto se obično koriste u geografskim informacijskim sustavima koje koriste kartografske agencije (npr. Državna geodetska uprava) za izradu karata. Jednom kad se snimci poredaju ili 'registriraju' s poznatim realnim koordinatama, oni mogu ući u široku primjenu.

Veliki skupovi ortofotografija tipično dolaze iz mnogih izvora i podijeljeni su u "kvadrate" (veličina svakog je 256 x 256 piksela), te se široko koriste u mrežnim sustavima karata poput Google Mapsa. OpenStreetMap nudi mogućnost uporabe sličnih ortofotografija za dobivanje novih kartografskih podataka. Google Earth aplicira ortofot na digitalni elevacijski model radi simulacije 3D krajobraza.

Istaknuti zračni fotografi[uredi - уреди]

Lake Chad in 1930, photographed by Walter Mittelholzer

Izvori[uredi - уреди]

  1. History of Aerial Photography Professional Aerial Photographers Association (preuzeto 21. prosinca 2007.)
  2. Velika sovjetska enciklopedija, članak "Аэрофотоаппарат" (hrv. zračna kamera)
  3. United States Federal Aviation Regulations FAR part 91 section 119(14CFR91.119)
  4. California v. Ciraolo, 476 U.S. 206 (1986)
  5. Fonds photographique du service régional de l'Archéologie Picardie ((fr))
  6. Patriomoine numérique ((fr))
  7. Fonds photographique des ateliers Nadar ((fr))

Više informacija[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]