A Foreign Affair

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
A Foreign Affair
Marlene Dietrich u sceni filma
RežijaBilly Wilder
ProducentCharles Brackett
Scenario

sinopsis: David Shaw
Uloge
MuzikaFriedrich Hollaender
FotografijaCharles Lang
MontažaDoane Harrison
StudioParamount Pictures
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere
30. 6. 1948 (1948-06-30)
Trajanje116 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Bruto prihod2,5 mil. $ (SAD)[1]

A Foreign Affair (sh. Strana afera) je američka crno-bijela filmska komedija snimljena 1948. godine u režiji Billyja Wildera. Nominalni protagonist, koga tumači John Lund, je oficir američke vojske u okupiranom Berlinu poslije Drugog svjetskog rata koji održava ljubavnu vezu sa lokalnom pjevačicom (čiji lik tumači Marlene Dietrich) koja je bila vezana uz bivši nacistički režim. Radnja prikazuje kako u Berlin dolazi američka kongresna delegacija sa ciljem da istraži korupciju i nemoral među američkim trupama, a u kojoj se nalazi i privlačna žena (čiji lik tumači Jean Arthur) u koju se oficir zaljubi.

A Foreign Affair je originalno trebao biti projekt po narudžbi američke vlade, posvećen životu američkih vojnika stacioniranih u poratnoj Evropi. Wilder je zbog njega otputovao u Evropu, ali je bio toliko emocionalno pogođen otkrićem nacističkih koncentracionih logora, siromaštvom i ratnim razaranjima da se odlučio prije njega snimiti "laganu" muzičku komediju The Emperor Waltz. Kada je taj film dovršen, Wilder se vratio u Evropu te tada još uvijek nepravladane neposredne posljedice rata učiniti dijelom zapleta. Film se snimao na autentičnim lokacijama u Berlinu uz pomoć Ericha Pommera, kome su američke vlasti povjerile dužnost obnove predratne filmske industrije, a veliki dio je napravljen i u sovjetskom sektoru Berlina. Wilder je film žanrovski zadržao u vodama komedije, ali ga je također učinio ciničnim i "oporim". Time je po prvi put od sebe odbio kritiku, koja je držala neprimjerenim humoristički pristup posljedicama rata. Usprkos toga, A Foreign Affair je doživio uspjeh, a Wilder će se njegovim motivima kasnije vratiti u svojoj hladnoratovskoj satiri One, Two, Three.

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]