Čedo Vuković

Izvor: Wikipedia
Čedo Vuković
Datum rođenja 28. septembar 1920.
 Crna GoraĐulići (selo kraj Andrijevice)[1]
Mesto rođenja 8. april 2014.
 Crna Gora – Budva[2]

Čedo Vuković (Đulići, selo kraj Andrijevice, 28. septembar 1920Budva, 8. april 2014), crnogorski književnik i društveni radnik.

Biografija[uredi - уреди]

Vuković je gimnaziju završio u Peći, a nakon toga studirao književnost u Beogradu. Bio je sudionik narodnooslobodilačke borbe. Nakon rata od 1945. godine živi i radi u Beogradu, a 1953. vraća se u Crnu Goru.[1] Radi kao urednik kniževnog časopisa Stvaranje sve do penzije 1972.[1] Kao urednik, priredio je više izdanja knjiga; Petar I Petrović: Freske na kamenu (1966); Nadvremenski glasovi (1971); Izviriječ (1973); Petar I Petrović: Poslanice (1993).

Bio je aktivan i u društvenom životu Crne Gore, kao član Savjeta Crne Gore i višekratni predsjednik Udruženja književnika Crne Gore.[1]

Ipak Čedo Vuković se najviše proslavio kao pisac dječjih romana; Svemoćno oko (1953), Tim Lavlje srce (1956) i Letjelica profesora Bistrouma (1961). Najuspjeliji mu je roman – Tim Lavlje srce (višekratno izdavan) koji je preveden i na talijanski kao La squadra Cuor di Leone.

Inovativno ispričana priča o skrivanju partizana od četnika u izoliranom crnogorskom selu Mrtvo Duboko za drugog svjetskog rata u romanu Mrtvo duboko, skrenula je pažnju književne kritike na Čedu Vukovića.

Nagrade i priznanja[uredi - уреди]

Dobitnik je nagrade AVNOJ-a za književnost, Trinaestojulske nagrade Crne Gore i novosadske Zmajeve nagrade. Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 24. juna 1977. godine, a za redovnog 22. oktobra 1981. [3]

Čedo Vuković živi na relaciji BudvaPodgorica. [1]

Djela[uredi - уреди]

  • Vitorog, 1948.
  • Pripovijetke, 1949.
  • Visine, 1952.
  • Svemoćno oko, 1953.
  • Bez redenika, 1955.
  • Tim lavlje srce, 1956. (ISBN 8671820157)
  • Mrtvo duboko, 1959.
  • Letilica profesora Bistrouma, Prosveta, Beograd 1961.
  • Halo nebo, 1963.
  • Poruke, 1963.
  • Razvođe, 1968.
  • Sudilište, 1971.
  • Svjedočenja : izbor memoara, 1978.
  • Sinovi sinova, 1979.
  • Nad prvim stranicama Lelejske gore, 1984.
  • Na bjelinama vremena, 1986.
  • Sam sobom, 1986.
  • Rijeka, 1988.
  • Mitski dekameron, 1989., 1990. (ISBN 86-427-0193-5)
  • Deveta zora, 1990. (ISBN 86-391-0105-1)
  • Harmonija : mitska igra u tri čina, 1992.
  • Snovi mikrokozma, 1993.
  • Makarije, 1994.
  • Poruke : roman o Petru I, 1996.
  • Harmonija : mitska igra u tri čina, scenska verzija, 1997.
  • Književno djelo Radonje Vešovića : zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, 1998. (ISBN 86-7215-100-3)

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]