Zapisi Velikog Historičara

First page of the *Shiji* in manuscript.

Zapisi Velikog Historičara (tradicionalni kineski: 史記; pojednostavljeni kineski: 史记; pinyin: Shǐjì; Wade-Giles: Shih-chi) napisani od 109. pne. do 91. pne. predstavljaju magnum opus kineskog pisca Sima Qiana, u kome je prikazao kinesku historiju od doba Žutog cara do vlastitog vremena. (Žutog cara, tradicionalno datiranog cca. 2600. pne., Sima Qian je smatrao prvim dovoljno utemeljenim u ranijim historijskim spisima da bi ga ubacio u Zapise.) Kao prvi tekst koji je sistematski obradio kinesku historiju, Zapisi su imali ogroman utjecaj kako na kinesku historiografiju tako i na književnost. Po svom utjecaju se to djelo može usporediti s Herodotom i njegovom Historijom.

Djelo je podijeljeno u 130 tomova (svitaka, danas poznatih kao "poglavlja") teksta koja se klasificiraju u sljedeće kategorije:

12 tomova Benji (本紀) ili "Osnovnih ljetopisa", koji sadrže biografije svih značajnijih vladara od Žutog cara do Qin Shihuanga te kraljeva dinastija Xia, Shang i Zhou dynasties. One sadrže i biografije četiri cara i jedne carice koje pripadaju dinastiji Zapadni Han, a koje su prethodile Sima Qianovom vremenu.
30 tomova Shijia (世家) ili "Nasljednih kuća", koje bilježe biografije znamenitih vladara, plemića i birokrata uglavnom iz perioda Proljeća i Jeseni i Zaraćenih država.
70 tomova Liezhuan (列傳) ili "Memoara", koje sadrže biografije značajnih ličnosti kao što su Laozi, Mozi, Sunzi i Jingke.
8 tomova Shu (書) ili "Eseja", posvećenih ekonomskim i drugim društvenim putanjima kineske historije.
10 tomovaBiao (表) ili "Kronologija", koje predstavljaju kronološke prikaze događaja.

Za razliku od kasnijih službenih historijskih tekstova koji su usvojili konfucijsku doktrinu, proglasili božansko pravo careva i obezvrijedili neuspjele pretendente na prijestolje, Sima Qianovo djelo je imalo mnogo liberalniji i objektivniji pristup, zbog čega su ga kasniji hvalili kineski pjesnici i prozaici. Većina tomova Liezhuana daje jasne i detaljne opise ličnosti i događaja. To se tumači činjenicom da je autor kritički pristupao pričama iz davnina, odnosno smatrao ih tek dijelom izvora, te ih je uspoređivao sa službenim bilješkama. Na primjer, za poglavlja o Jing Keovom pokušaju ubistva prvog cara Kine, poslužila je priča iz prve ruke - ispričana od strane očevog prijatelja, a koju njemu ispričao njegov pradjed, niže rangirani birokrat na dvoru države Qin koji je bio prisutan na diplomatskoj ceremoniji za Jing Kea.

Također se primijetilo kako je Sima Qian biografijama vladara pristupao na diplomatski način - uglavnom je pisao o pozitivnim aspektima njihovih vladavina u Općim Ljetopisima, dok je u ostala poglavlja navodio negativne informacije, tako da se njegovo djelo moralo u potpunosti pročitati da bi se stekla objektivna slika prošlosti. U djelu također postoje određene proturječenosti među navodima u različitim poglavlima, što se tumači time da se Sima Qian koristio različitim izvorima; također se smatra kako njegovo veliko djelo nije bilo u potpunosti uređeno.

Reference

Sima Qian (1993), Records of the Grand Historian of China. Qin Dynasty. Translated by Burton Watson (Hong Kong: The Research Centre for Translation [The Chinese University of Hong Kong]; New York, Columbia University Press). ISBN 0-231-08168-5 (hbk); ISBN 0-231-08169-3 (pbk)
Sima Qian (1993), Records of the Grand Historian of China. Han Dynasty II. (Revised Edition). Translated by Burton Watson (New York, Columbia University Press). ISBN 0-231-08168-5 (hbk); ISBN 0-231-08167-7 (pbk)
Ssu-ma Ch'ien (1961), Records of the grand historian of China: Han Dynasty I, Translated from the Shih chi of Ssu-ma Ch'ien by Burton Watson (Hong Kong: The Research Centre for Translation [The Chinese University of Hong Kong]; New York: Columbia University Press). Revised Edition (1993): ISBN 0-231-08165-0 (pbk), 0-231-08164-2.
Ssu ma Ch’ien (1994), The Grand Scribe’s Records I: the basic annals of pre-Han China (editor—Nienhauser W.H. Jr.) (Bloomington: Indiana University Press). (An annotated translation.)
Ssu ma Ch’ien (1994), The Grand Scribe’s Records VII: the memoirs of pre-Han China (editor—Nienhauser W.H. Jr.) (Bloomington: Indiana University Press). (An annotated translation.)
Hulsewé A.F.P. (1993), “Shih chi”, Early Chinese Texts: a bibliographical guide (editor—Loewe M.) p. 405-414 (Berkeley: Society for the Study of Early China).

Povezano

Dvadesetjedna historija

Vanjski linkovi