Izvorni kod stranice Vlado Kristl

{{Infokutija umjetnik
|ime           = Vlado Kristl
|pokret        = [[Apstraktni ekspresionizam|informel]], [[Apstraktna umjetnost|apstrakcija]]
|slika         = 
|širina_slike  = 
|opis          = 
|datum_rođenja = [[Zagreb]], [[Kraljevina Jugoslavija]], [[24. januar]] [[1923]]
|datum_smrti   = [[München]], [[Njemačka]], [[7. jul]] [[2004]]
|polje         = [[slikarstvo]], [[crtani film]], [[Film|eksperimentalni film]]
|praksa        = 
|uticaj_na     = 
|uticaj_od     = 
|djela         = 
}}
'''Vlado Kristl ''' (* [[Zagreb]], [[24. januar]] [[1923]] - † [[München]], [[7. jul]] [[2004]]), jugoslavenski i [[Hrvati|hrvatski]] [[slikar]], crtač, [[animacija|animator]], [[scenarist]], [[redatelj]], eksperimentator i likovni pedagog. Najveći promotor [[Apstraktna umjetnost|apstraktnog slikarsva]] [[1950e|1950-ih]] i jedan od velikana hrvatske [[Avangarda|avangarde]] i [[Crtani film|crtanog filma]].

== Biografija ==
Krist je studirao slikarstvo na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu]] i [[Beograd]]u od [[1942]] -[[1949|49]]. Pridružio se [[partizani]]ma, osobito se angažirao u [[Agitprop]]u [[ZAVNOH|Zavnoha]], gdje je radio plakate, letke, novine. Nakon povratka završava školovanje, a nakon toga [[1950e|1950-ih]] radi kao samostalni umjetnik, ilustracije za novine ([[Vjesnik]], Kerempuh), reklame, slika, objavljuje poeziju. Jedan je od osnivača je [[Avangarda|avangardne]] umjetničke grupe [[EXAT 51]] te s njima izlaže svoje strogo geometrijske apstraktne slike u februaru [[1953]]

Vlado Kristl, iznad svega je bio autentičan nonkomformist, veliki slobodoumnik nesklon bilo kakvom sputavanju - po mnogo čemu [[Anarhizam|anarhist]]. Zbog svoje nagle prirode, često je dolazio u sukobe, a kako nije bio sklon kompromisima - najčešće je zbog njih upadao u neprilike i nevolje.

Njemu skučeni okviri poratne [[FNR Jugoslavija|Jugoslavije]] nisu bili dovoljni, te se je [[1954]] otisnuo u svijet preko [[Francuska|Francuske]] i [[Belgija|Belgije]], dospio je do [[Čile]]a u kojem je boravio do [[1958]] (tamo je navodno priredio i samostalnu izložbu<ref>{{Cite web |title=Ivica Župan: Vlado Kristl, galerija Ina, str. 1 |url=http://www.ina.hr/UserDocsImages/Ina_casopis/zima08-09/92-95-galerija.pdf |access-date=2011-02-25 |archive-date=2016-03-09 |archive-url=https://web.archive.org/web/20160309072054/http://ina.hr/userdocsimages/ina_casopis/zima08-09/92-95-galerija.pdf |dead-url=yes }}</ref>).

U zemlju se vraća [[1959]] i počinje intenzivno raditi na [[Crtani film|crtanom filmu]]. Kristl je još [[1952]] godine nešto radio na [[Crtani film|crtanom filmu]], za ondašnji Duga film, kao crtač animator. Za njih je priredio knjigu snimanja za film ''Čarobni zvuci'' (ali do realizacije tog filma nikad nije došlo). Nakon toga počinje suradnju s novom kućom [[Zagreb film]], te za njih realizira svoje prve filmove Krađa dragulja ( [[1959]]) i ''Šagranska koža'' ([[1950]]) koje su mu donijele prve nagrade na festivalima u [[Beograd]]u i [[Vancouver]]u.

Njegov najbolji film iz te faze je crtani film ''Don Quiote'' u produkciji Zagreb-filma. U njemu Kristl uz pomoć suvremene kakofonične glazbene podloge i svojim krajnje minimalističkim geometrijskim likovima, okreće sve postojeće konvencije crtanog filma na glavu.<ref>[http://www.fh-wuerzburg.de/petzke/zagreb.html Ingo Petzke ''40 years of Animation made by Zagreb Film'']</ref> Taj film donio mu je prvu nagradu na Festivalu u [[Oberhausen]]u.

Čitavo to razdolje Krist se intenzivno bavi i slikarstvom, tako je među prvima prihvatio novu francusku modu - slikarstvo [[Apstraktni ekspresionizam|informela]], te je [[1959]] izložio 12 ''pozitiva i negativa'', dvije serije od po šest bijelih i crnih slika. Izlagao je na [[Venecijanski bijenale|Venecijanskom bijenalu]] [[1959]] zajedno s zagrebačkim prijateljem [[Ivan Picelj|Ivanom Piceljem]] na popratnoj izložbi Manifesti d"arte <ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23633&pregled=1&datum=9.1.2009%2014:38:20 Culturenet Croatia: Croatian Artists at Venice Biennales]</ref> Vlado Kristl izlagao je i na izložbama ''Novih tendencija'', ranih [[1960e|1960-ih]].
Nakon što mu je njegov kratki film ''General i resni človek'', rađen za Viba film, zabranjen za prikazivanje zbog političke satire<ref>[http://www.artechock.de/film/text/artikel/2004/07_21_kristl.htm artechock film : POINT OF VIEW<!-- Bot generated title -->]</ref> , Kristl napušta [[FNR Jugoslavija|Jugoslaviju]], te se [[1963]] preselio u [[München]]. Usput je izjavio da više nikad neće nogom stupiti u Zagreb, unatoč brojnim nagovorima poznanika koji su ga posjećivali - on doista više nikad nije posjetio Zagreb.<ref>{{Cite web |title=Joško Marušić: U sjećanje, Vijenac broj 271-3, 22.srpnja 2004. |url=http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac271.nsf/AllWebDocs/Kristl |access-date=2011-02-25 |archive-date=2004-11-07 |archive-url=https://web.archive.org/web/20041107025024/http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac271.nsf/AllWebDocs/Kristl }}</ref>

Kristl je također uvijek intenzivno pisao, tako je [[1959]] objavio knige pjesama; ''Neznatna lirika'' te [[1961]] ''Pet bijelih stepenica'', u Njemačkoj je nastavio intenzivno pisati, te je objavio više kniga i eseja.

U Njemačkoj je napravio više od trideset eksperimentalnih i igranih filmova od kojih su mu najveći odjek imali; ''Madeleine, Madeleine'' (kratki igrani iz [[1963]]), ''Der Brief'' ([[1966]]) te ''Sekundenfilme'' ([[1968]]).

Od [[1979]] jedno kratko vrijeme predavao je na ''Visokoj školi za vizualne umjetnosti (HFBK)'' u [[Hamburg]]u i time utjecao na mnoge autore njemačkog novog vala.
Kraj života dočekao je živjevši relativno skromno od male mirovine, međutim ostao je jednako beskompromisan i dosljedan sebi i svojoj umjetnosti kao što je to bio u mlađim danima.

== Filmografija ==
=== Filmovi napravljeni u Jugoslaviji ===
* [[1959]] ''Krađa dragulja'' - režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Miljenko Prohaska (korežija: Mladen Feman) - 9 min.
* [[1960]] ''Šagrenska koža'' - režija, i animacija: Vlado Kristl, scenarij: D. Vanek i T. Batorec, prema pripovijesti Honore de Balzaca, glazba: Miljenko Prohaska ( korežija: Ivo Vrbanić) 10 min., Produkcija: Zagreb-film
* [[1960]] ''Don Kihot'' - režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Milko Keleman (prema romanu Miguela de Cervantesa) - 10 min., Produkcija: Zagreb-film
* [[1962]] ''General i resni človek'' - režija, scenarij i gluma: Vlado Kristl, 10 min., Produkcija: Viba-film

=== Filmovi napravljeni u Njemačkoj ===
* 1963. ''Arme Leute'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glazba: Hans Posegga, glume: Vlado Kristl, Christian Doermer, Peter Schamoni, Wolf Wirth - 8 min., Produkcija: Peter Schamoni
* 1963. ''Madeleine, Madeleine'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glazba: Erich Forstl, glume: Madeleine Sommer, Elisabeth Holzner, Rolf Huber, Marika Silbernagl, Theo Rauch, Produkcija: Rob Houwer - 11 min.
* 1964. ''Der Damm'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Gérard Vandenberg — glume: Petra Krause-Nettelbeck, Vlado Kristl, Felix Potisk, Erich Glöckler - 81 min.
* 1965. ''Autorennen'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glume: Carl Walter, Miroslav Spanić, Marky Hass - 10 min.
* 1966. ''Der Brief'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glume: Vlado Kristl, Mechthild Engel i drugi - 79 min.
* 1966. ''Prometheus'', režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl - 10 min.
* 1967. ''Die Utopen'', režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Josef Anton Riedl - 10 min.
* 1968. ''Sekundenfilme'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Manfred Feichtner, gluma: Rolf Schwendter, glazba: Josef Anton Riedl, Produkcija: Bayrischer Rundfunk Studienprogramm - 19 min.
* 1968. ''100 Blatt Schreibblock'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Josef Anton Riedl - 26 min.
* 1969. ''Italienisches Capricco'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: Vlado i Jelena Kristl - 28 min.
* 1970. ''Film oder Macht'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: obitelj Kristl, Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, Sylvia Kekulé, Heinz Badewitz, Wolf Wondratschek i ostali - 101 min.
* 1971. ''Obrigkeitsfilm'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetoriu, glume: Dagmar Silaff, Dierk Flammer, Gerhard von Graevenitz, Angela Elsner, Jean-Marie Straub, Daniele Huillet, Antje Ellermann, Zeitler - 90 min.
* 1973. ''Literaturverfilmung'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, prema proznoj pjesmi ''Loš staklar'' Charlesa Baudealairea, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, glume: Vlado Kristl, Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, Toni Hell, Fritz Esser, Paul Frackewitz, Alex Seidl - 10 min.
* 1973. ''Horizonte'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius - 8 min.
* 1974. ''Kollektivfilm'' - 18 min.
* 1975. ''Diese Gebichte: Tod Der Hierachie'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl - 57 min.
* 1982. ''Verräter Der Jungen Deutschen Films Schlafen Nicht'', režija, scenarij, kamera i animacija: Vlado Kristl - 6 min.
* 1983. ''Tod der Zuschauer'', režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl, glume: Hans Jürgen Masch, Kiev Stingl, Milan Horacek, Brigitta Grabenkamp, David Roberts, Silke Pause, Dietrich Kuhlbrodt, Hund Berger - 95 min.
* 1990. ''Die Schule Der Postmoderne'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl - 15 min.
* 1994. ''Die Hälfte Des Reichtums Für Die Hälfte Der Schönheit'', režija, scenarij, kamera i animacija: Vlado Kristl, glazba: Markus Giltjes — 9 min.
* 1996. ''Als Man Noch Aus Persönlichen Gründen Gelebt Hat'', režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl - 6 min.
* 1998. ''Der Letzte Klon'', režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl, glazba: Vlado Kristl, Moritz von Woellwarth, Ralf Kleinemas - 6 min.
* 2000. ''Drei Faule Schweine'', režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Bert Schmidt, glume: Vlado Kristl, Dieter Reifarth, Bert Schmidt - 7 min.
* 2002. ''Kunst Ist Nur Ausserhalb Der Menschengesellschaft'', režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: Carola Regnier - 9 min.
* 2004. ''Weltkongress Der Obdachlosen'' - 5 min.

== Bibliografija ==
=== Bibliografija (Hrvatska) ===
* [[1959]] ''Neznatna lirika '', knjiga pjesama
* [[1961]] ''Pet bijelih stepenica'', knjiga pjesama
* [[2007]] ''Ende der OrdnungI '', DAF, Zagreb, {{ISBN|978-953-6956-13-5}}

=== Bibliografija (Njemačka) <ref>''Die Sonne'', Haus Höchster Schlossplatz 1 e.V., Höchst, 1990</ref> ===
* 1966. ''Geschäfte, die es nicht gibt'', Ed. Längsfeld, München
* 1968. ''Komödien'', Kinema Verlag, Berlin
* 1969. ''Mundmaschine'', UnVERLAG, München
* 1970./71.''Vorworte'' (Zeitschrift für unbrauchbare Texte) 8 Nummern c/o Barbara Schlottke, München
* 1971. ''Sekundenfilme'', Edition Suhrkamp Verlag, Frankfurt/Main
* 1975. ''Kultur der Anarchie'', Kommunales Kino, Frankfurt
* 1976. ''Unerlaubte Schönheit'', Filmkritikheft broj 233, svibanj
* 1977. ''Video-theater'', Freunder der Deutschen Kinemathek e.V., Berlin
* 1979. ''Körper des Unrechts'', S.A.U.-Verlag, München
* 1980. ''Hamburg 1980'', Verlag Michael Kellner, Hamburg
* 1980. ''Revolution 1941-1980'', I. Band 1. und 2. Auflage, Hamburg
* 1981. ''Fremdenheft oder vom Glück unter Eingebildeten zu Sein'', Hamburg (vlastito izdanje)
* 1981. ''Techniken der Kunst machen'', Kiel (vlastito izdanje)
* 1983. ''Titel und Würden'', Verlag Michael Kellner, Hamburg
* 1984. ''Zeichnung'', 1.-DM Verlag, Hamburg
* 1984. ''Revolution II. Band, mit Angehängtem I. Band'', 1.-DM Verlag, Hamburg
* 1986. ''Als man noch aus Persönlichen Grunden gelebt hat'', 1.-DM Verlag, Hamburg
* 1987. ''Die Postmoderne'', 1.-DM Verlag, Hamburg
* 1990. ''Die Intelligenz'', Haus Höchster Schlossplatz 1 e.V., Höchst
* 1990. ''Die Sonne'', Haus Höchster Schlossplatz 1 e.V., Höchst

== Izložbe ==
* [[Darko Glavan]]: ''(Vlado Kristl) Prije egzila - Radovi od 1943. do 1962.'' [[Umjetnički paviljon]] - Zagreb 2007.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/19978 Marko Golub: Prikaz izložbe Vlade Kristla]</ref>

== Vlado Kristl kao inspiracija drugim umjetnicima ==
* Rene Medvešek: ''Najbolja juha, najbolja juha'', kazališna predstava inspirirana životom Vlade Kristla u Zagrebačkom kazalištu mladih
* Ana Marija Habjan i Danko Volarić: ''Kristl'' dokumentarni TV film, 2004. TV Zagreb

== Izvori ==
{{izvori}}

== Vanjske veze ==
* [http://www.filmski.net/dossier/331/vlado_kristl O Vladi Kristlu na portalu Film.hr]
* [http://www.filmski.net/dossier/331/vlado_kristl O Vladi Kristlu na portalu Filmski.net]
* [http://www.ina.hr/UserDocsImages/Ina_casopis/zima08-09/92-95-galerija.pdf Ivica Župan: Vlado Kristl, galerija Ina. pdf] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160309072054/http://ina.hr/userdocsimages/ina_casopis/zima08-09/92-95-galerija.pdf |date=2016-03-09 }} {{PDF}}
* [http://www.artechock.de/film/text/artikel/2004/07_21_kristl.htm Obituary] {{de icon}}
* [https://portal.d-nb.de/opac.htm?query=Woe%3D11856689X&method=simpleSearch Literatura posvećena Vladi Kristlu na portalu Deutschen Nationalbibliothek] {{de icon}}
* [http://www.imdb.com/name/nm0471674/ Vlado Kristl na portalu Internet Movie Database] {{en icon}}

{{Lifetime|1923|2004|Kristl, Vlado}}

[[Kategorija:Jugoslavenski slikari]]
[[Kategorija:Jugoslavenski animatori]]
[[Kategorija:Jugoslavenski filmski režiseri]]
[[Kategorija:Jugoslavenski karikaturisti]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski animatori]]
[[Kategorija:Hrvatski filmski režiseri]]
[[Kategorija:Hrvatski karikaturisti]]
[[Kategorija:Biografije, Zagreb]]