Vlado Kristl

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vlado Kristl
informel, apstrakcija
Biografske informacije
Rođenje Zagreb, Kraljevina Jugoslavija, 24. januar 1923
Smrt München, Njemačka, 7. jul 2004
Opus
Polje slikarstvo, crtani film, eksperimentalni film

Vlado Kristl (* Zagreb, 24. januar 1923 - † München, 7. jul 2004), jugoslavenski i hrvatski slikar, crtač, animator, scenarist, redatelj, eksperimentator i likovni pedagog. Najveći promotor apstraktnog slikarsva 1950-ih i jedan od velikana hrvatske avangarde i crtanog filma.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Krist je studirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Beogradu od 1942 -49. Pridružio se partizanima, osobito se angažirao u Agitpropu Zavnoha, gdje je radio plakate, letke, novine. Nakon povratka završava školovanje, a nakon toga 1950-ih radi kao samostalni umjetnik, ilustracije za novine (Vjesnik, Kerempuh), reklame, slika, objavljuje poeziju. Jedan je od osnivača je avangardne umjetničke grupe EXAT 51 te s njima izlaže svoje strogo geometrijske apstraktne slike u februaru 1953

Vlado Kristl, iznad svega je bio autentičan nonkomformist, veliki slobodoumnik nesklon bilo kakvom sputavanju - po mnogo čemu anarhist. Zbog svoje nagle prirode, često je dolazio u sukobe, a kako nije bio sklon kompromisima - najčešće je zbog njih upadao u neprilike i nevolje.

Njemu skučeni okviri poratne Jugoslavije nisu bili dovoljni, te se je 1954 otisnuo u svijet preko Francuske i Belgije, dospio je do Čilea u kojem je boravio do 1958 (tamo je navodno priredio i samostalnu izložbu[1]).

U zemlju se vraća 1959 i počinje intenzivno raditi na crtanom filmu. Kristl je još 1952 godine nešto radio na crtanom filmu, za ondašnji Duga film, kao crtač animator. Za njih je priredio knjigu snimanja za film Čarobni zvuci (ali do realizacije tog filma nikad nije došlo). Nakon toga počinje suradnju s novom kućom Zagreb film, te za njih realizira svoje prve filmove Krađa dragulja ( 1959) i Šagranska koža (1950) koje su mu donijele prve nagrade na festivalima u Beogradu i Vancouveru.

Njegov najbolji film iz te faze je crtani film Don Quiote u produkciji Zagreb-filma. U njemu Kristl uz pomoć suvremene kakofonične glazbene podloge i svojim krajnje minimalističkim geometrijskim likovima, okreće sve postojeće konvencije crtanog filma na glavu.[2] Taj film donio mu je prvu nagradu na Festivalu u Oberhausenu.

Čitavo to razdolje Krist se intenzivno bavi i slikarstvom, tako je među prvima prihvatio novu francusku modu - slikarstvo informela, te je 1959 izložio 12 pozitiva i negativa, dvije serije od po šest bijelih i crnih slika. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 1959 zajedno s zagrebačkim prijateljem Ivanom Piceljem na popratnoj izložbi Manifesti d"arte [3] Vlado Kristl izlagao je i na izložbama Novih tendencija, ranih 1960-ih. Nakon što mu je njegov kratki film General i resni človek, rađen za Viba film, zabranjen za prikazivanje zbog političke satire[4] , Kristl napušta Jugoslaviju, te se 1963 preselio u München. Usput je izjavio da više nikad neće nogom stupiti u Zagreb, unatoč brojnim nagovorima poznanika koji su ga posjećivali - on doista više nikad nije posjetio Zagreb.[5]

Kristl je također uvijek intenzivno pisao, tako je 1959 objavio knige pjesama; Neznatna lirika te 1961 Pet bijelih stepenica, u Njemačkoj je nastavio intenzivno pisati, te je objavio više kniga i eseja.

U Njemačkoj je napravio više od trideset eksperimentalnih i igranih filmova od kojih su mu najveći odjek imali; Madeleine, Madeleine (kratki igrani iz 1963), Der Brief (1966) te Sekundenfilme (1968).

Od 1979 jedno kratko vrijeme predavao je na Visokoj školi za vizualne umjetnosti (HFBK) u Hamburgu i time utjecao na mnoge autore njemačkog novog vala. Kraj života dočekao je živjevši relativno skromno od male mirovine, međutim ostao je jednako beskompromisan i dosljedan sebi i svojoj umjetnosti kao što je to bio u mlađim danima.

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Filmovi napravljeni u Jugoslaviji[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1959 Krađa dragulja - režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Miljenko Prohaska (korežija: Mladen Feman) - 9 min.
  • 1960 Šagrenska koža - režija, i animacija: Vlado Kristl, scenarij: D. Vanek i T. Batorec, prema pripovijesti Honore de Balzaca, glazba: Miljenko Prohaska ( korežija: Ivo Vrbanić) 10 min., Produkcija: Zagreb-film
  • 1960 Don Kihot - režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Milko Keleman (prema romanu Miguela de Cervantesa) - 10 min., Produkcija: Zagreb-film
  • 1962 General i resni človek - režija, scenarij i gluma: Vlado Kristl, 10 min., Produkcija: Viba-film

Filmovi napravljeni u Njemačkoj[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1963. Arme Leute, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glazba: Hans Posegga, glume: Vlado Kristl, Christian Doermer, Peter Schamoni, Wolf Wirth - 8 min., Produkcija: Peter Schamoni
  • 1963. Madeleine, Madeleine, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glazba: Erich Forstl, glume: Madeleine Sommer, Elisabeth Holzner, Rolf Huber, Marika Silbernagl, Theo Rauch, Produkcija: Rob Houwer - 11 min.
  • 1964. Der Damm, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Gérard Vandenberg — glume: Petra Krause-Nettelbeck, Vlado Kristl, Felix Potisk, Erich Glöckler - 81 min.
  • 1965. Autorennen, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glume: Carl Walter, Miroslav Spanić, Marky Hass - 10 min.
  • 1966. Der Brief, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Wolf Wirth, glume: Vlado Kristl, Mechthild Engel i drugi - 79 min.
  • 1966. Prometheus, režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl - 10 min.
  • 1967. Die Utopen, režija, scenarij i animacija: Vlado Kristl, glazba: Josef Anton Riedl - 10 min.
  • 1968. Sekundenfilme, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Manfred Feichtner, gluma: Rolf Schwendter, glazba: Josef Anton Riedl, Produkcija: Bayrischer Rundfunk Studienprogramm - 19 min.
  • 1968. 100 Blatt Schreibblock, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Josef Anton Riedl - 26 min.
  • 1969. Italienisches Capricco, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: Vlado i Jelena Kristl - 28 min.
  • 1970. Film oder Macht, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: obitelj Kristl, Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, Sylvia Kekulé, Heinz Badewitz, Wolf Wondratschek i ostali - 101 min.
  • 1971. Obrigkeitsfilm, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetoriu, glume: Dagmar Silaff, Dierk Flammer, Gerhard von Graevenitz, Angela Elsner, Jean-Marie Straub, Daniele Huillet, Antje Ellermann, Zeitler - 90 min.
  • 1973. Literaturverfilmung, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, prema proznoj pjesmi Loš staklar Charlesa Baudealairea, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, glume: Vlado Kristl, Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius, Toni Hell, Fritz Esser, Paul Frackewitz, Alex Seidl - 10 min.
  • 1973. Horizonte, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glazba: Hjalmar-Maximilian Ringo Praetorius - 8 min.
  • 1974. Kollektivfilm - 18 min.
  • 1975. Diese Gebichte: Tod Der Hierachie, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl - 57 min.
  • 1982. Verräter Der Jungen Deutschen Films Schlafen Nicht, režija, scenarij, kamera i animacija: Vlado Kristl - 6 min.
  • 1983. Tod der Zuschauer, režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl, glume: Hans Jürgen Masch, Kiev Stingl, Milan Horacek, Brigitta Grabenkamp, David Roberts, Silke Pause, Dietrich Kuhlbrodt, Hund Berger - 95 min.
  • 1990. Die Schule Der Postmoderne, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl - 15 min.
  • 1994. Die Hälfte Des Reichtums Für Die Hälfte Der Schönheit, režija, scenarij, kamera i animacija: Vlado Kristl, glazba: Markus Giltjes — 9 min.
  • 1996. Als Man Noch Aus Persönlichen Gründen Gelebt Hat, režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl - 6 min.
  • 1998. Der Letzte Klon, režija, scenarij, kamera i crteži: Vlado Kristl, glazba: Vlado Kristl, Moritz von Woellwarth, Ralf Kleinemas - 6 min.
  • 2000. Drei Faule Schweine, režija i scenarij: Vlado Kristl, kamera: Bert Schmidt, glume: Vlado Kristl, Dieter Reifarth, Bert Schmidt - 7 min.
  • 2002. Kunst Ist Nur Ausserhalb Der Menschengesellschaft, režija, scenarij i kamera: Vlado Kristl, glume: Carola Regnier - 9 min.
  • 2004. Weltkongress Der Obdachlosen - 5 min.

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografija (Hrvatska)[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografija (Njemačka) [6][uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1966. Geschäfte, die es nicht gibt, Ed. Längsfeld, München
  • 1968. Komödien, Kinema Verlag, Berlin
  • 1969. Mundmaschine, UnVERLAG, München
  • 1970./71.Vorworte (Zeitschrift für unbrauchbare Texte) 8 Nummern c/o Barbara Schlottke, München
  • 1971. Sekundenfilme, Edition Suhrkamp Verlag, Frankfurt/Main
  • 1975. Kultur der Anarchie, Kommunales Kino, Frankfurt
  • 1976. Unerlaubte Schönheit, Filmkritikheft broj 233, svibanj
  • 1977. Video-theater, Freunder der Deutschen Kinemathek e.V., Berlin
  • 1979. Körper des Unrechts, S.A.U.-Verlag, München
  • 1980. Hamburg 1980, Verlag Michael Kellner, Hamburg
  • 1980. Revolution 1941-1980, I. Band 1. und 2. Auflage, Hamburg
  • 1981. Fremdenheft oder vom Glück unter Eingebildeten zu Sein, Hamburg (vlastito izdanje)
  • 1981. Techniken der Kunst machen, Kiel (vlastito izdanje)
  • 1983. Titel und Würden, Verlag Michael Kellner, Hamburg
  • 1984. Zeichnung, 1.-DM Verlag, Hamburg
  • 1984. Revolution II. Band, mit Angehängtem I. Band, 1.-DM Verlag, Hamburg
  • 1986. Als man noch aus Persönlichen Grunden gelebt hat, 1.-DM Verlag, Hamburg
  • 1987. Die Postmoderne, 1.-DM Verlag, Hamburg
  • 1990. Die Intelligenz, Haus Höchster Schlossplatz 1 e.V., Höchst
  • 1990. Die Sonne, Haus Höchster Schlossplatz 1 e.V., Höchst

Izložbe[uredi - уреди | uredi izvor]

Vlado Kristl kao inspiracija drugim umjetnicima[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Rene Medvešek: Najbolja juha, najbolja juha, kazališna predstava inspirirana životom Vlade Kristla u Zagrebačkom kazalištu mladih
  • Ana Marija Habjan i Danko Volarić: Kristl dokumentarni TV film, 2004. TV Zagreb

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]