Prijeđi na sadržaj

Vasilije Boioannes

Izvor: Wikipedija

Vasilije III, zvani Boioannes (Βασίλειος Βοϊωάννης) na grčkom i Bugiano na italijanskom, bio je bizantski vojskovođa koji je služio kao katepan Italije od 1017.[1] do 1027.[2]) Smatra se jednim od najvećih bizantskih vojskovođa, a njegova karijera je označila ponovni uspon bizantske moći u Južnoj Italiji.

U Italiju je došao kako bi ugušio ustanak langobardskog princa Mela od Barija, koji je 1017. koristeći normanske najamnike Bizantincima nanio teške poraze i ozbiljno uzdrmao njihovu vlast. Vasilije je prije pohoda na ustanike od svog imenjaka cara Vasilija II, tražio, a na kraju i dobio pojačanja, uključujući elitnu Varjašku gardu. S njima je ustaničku vojsku uništio 1018. u drugoj bitci kod Kane. Prepoznavši normanske vojničke kvalitete, i sam ih je angažirao kao najamnike te iskoristio kao garnizon u strateški važnom gradu Troia s kojim je priječio pristup jugu Italije. Taj se potez pokazao dalekovidnim, jer rimsko-njemački car Heinrich II Sveti, koji je na poziv izbjeglog Meloa pokušao intervenirati protiv Bizantinaca, u tome nije imao uspjeha. Brzo je cijela Južna Italija, osim Vojvodstva Benevento priznala bizantsku vlast.

Vasilije se pripremao na pohod protiv Sicilijanskog Emirata kada je 1025. car Vasilije umro, a njegov nasljednik Konstantin VIII odlučio od toga odustati. Dvije godine kasnije je opozvan. Nakon toga nijedan bizantski katepan, uključujući i Vasilijevog sina Exaugustusa nije pokazao njegov talent, te je bizantska vlast nad počela nepovratno slabiti.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Catherine Holmes, University College, Oxford - Roman Emperors DIR Basil II.
  2. Chalandon, Ferdinand. Histoire de la domination normande en Italie et en Sicile. Paris, 1907.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Prethodi:
Leo Tornikios Kontoleon
katepan Italije
1017–1027
Slijedi:
Christophoros Burgaris