Vaga (instrument)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Vaga (razvrstavanje).
Kuhinjska vaga

Vaga (nem. die Waage), instrument za mjerenje mase (težine) tijela. [1][2][3]

Istorijat vage[uredi - уреди | uredi izvor]

U petom milenijumu p. n. e. pronađene su prve vage u praistorijskim grobnicama Egipta i prvi tegovi u Mesopotamiji. Vage nalazimo naslikane na papirusu 2000 godina prije naše ere i to su viseće vage napravljene od užeta . Etrurci ih 500 godina p. n. e. usavršavaju. Kod Rimljana srećemo kantare a alhemičari u renesansi tačnost i osjetljivost vaga usavršavaju do zavidnih nivoa. Francuz Joakim de Rozental Rome je 1669. godine konstruisao panelvagu kod koje je, za preciznost mjerenja, bilo nebitno mjesto na koje postavljen mjereni predmet. Rihard Wagner je 1833. sagradio vagu sa ekranom na kome se direktno čitala težina. Decimalne i ostsle skale na vagama nastala su u prvoj polovini 19. v.

Već oko 1850. godine pokušano je da se izmjerene vrijednosti automatski i štampaju. 1895 u Sjedinjenim Američkim Državama se već automatski prikazivale i štampale težina i cijena mjerenog.

Dva osnovna principa rada vaga[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Vage na oprugu neposredno mjere težinu tijela upoređujući dužine istegnuća opruge o koju je mjereno tijelo zakačeno
  • Vage na krak upoređuju masu nekog tijela sa masom utega kao jedinicom, koristeći polugu i zakon momenta sile, koji kaže da proizvodi kraka sile i sile sa obe strane oslonca poluge moraju biti jednaki da bi se postigla ravnoteža. Mogu biti:
    • Ravnokrake. Ove vage imaju oslonac poluge na sredini. Kod njih se prema uglu skretanja ili uravnoteženosti dviju težina, upoređuje tražena težina tijela sa poznatom težinom tega. Za naučne svrhe služe uglavnom različiti tipovi ravnokrakih vaga sa velikom osjetljivošću. (vage za fizička mjerenja, analitičke vage itd.) Stona (kuhinjska ) vaga je obično ravnokraka pluga.
    • Raznokrake. Ove vage služe za svakodnevnu upotrebu kod koje nije potrebna velika tačnost mjerenja. Jedna od ovih vaga je kantar (rimska vaga). To je dvokraka raznokraka poluga s teretom na kraćem kraku i pokretnim tegom na dužem; decimalna vaga služi za mjerenje većih teret; nagibna vaga ili vaga s kazaljkom – kod nje se duži krak ugaone poluge kreće duž kružne skale s podeocima kada teret dejstvuje na kraćem kraku.

Vrste vaga[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Mehaničke
  • Elektro-mehaničke
  • Elektronske
Apotekarska vaga

Vrste vaga prema namjeni[uredi - уреди | uredi izvor]

  • vage za kupatila[2]
  • poštanske vage
  • kran vaga
  • brze industrijske vage
  • torzione vage
  • kuhinjske vage
  • vage za bebe
  • apotekarske vage
  • decimalne vage
  • vage za velike terete

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.
  2. 2,0 2,1 Grupa autora, Priručni leksikon, Znanje, Zagreb 1959.g.
  3. Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959.g.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]