Trodelni traktat

Trodelni traktat ili Tripartitni traktat (lat. Tractatus Tripartitus) je opširna ranohrišćanska valentinska teo­loška rasprava, otkrivena u 20. vijeku u okviru knjižnice Nag Hamadi. Ovaj spis se danas općenitije pripisuje Valentinovom učeniku Herakleonu.

Ovaj izvorno nenaslovljeni spis daje prikaz cijelog procesa odvajanja iz, i povratak u prapočetno božanstvo. Tekst je pisarskim dekoracijama podijeljen u tri segmenta koji sadrže glav­ne činove kozmičke drame; otuda i njegov naslov.

Nastanak

Datum nastanka djela možemo samo grubo odrediti. Budući da doktrina predstavlja revidirani oblik valentinske teologije, možda kao odgovor na kritiku or­todoksnih teologa kao što su Irenej i Hipolit, djelo je vjerojatno napisano u prvoj polovici 3. stoljeća. Tekst pokazuje izvjesne sličnosti sa Origenovim doktrinama, premda se to može objasniti zajedničkim teološkim i filozofskim izvorima.

Poput većine djela iz zbirke Nag Hammadi, i Tripartitni traktat je izvorno sastavljen na grčkome jeziku. U koptskom prijevodu nailazimo na brojne nejasnoće, većina kojih je vjerojatno nastala iz pokušaja da se oponaša stil izvornika.

Autor

Traktat ne otkriva nikakve podatke o identitetu svojeg autora. Pretpostavka je ne­kih znanstvenika da je možda riječ o valentinskom učitelju Herakleonu. No iako neke sličnosti sa Herakleonom i zapadnom ili talijanskom školom valentinizma postoje, ovo djelo se od klasične valentinske doktrine udaljava radikalnije nego ijedan drugi znani predstavnik.

Sadržaj

Teološki doseg traktata iznimno je obuhvatan. Prvi dio opisuje emanaciju svih nadnaravnih entiteta iz njihova prvotnog izvora, otpočinjući s Ocem koji je opisan prvenstveno kroz via negativa kao potpuno transcendentan entitet. Ono što je sigurno jest da je on prabiće i k tomu jedinstven. Inzistiranje na ujedinjavajućem svojstvu Oca razlikuje ovaj tekst od mnogih drugih valentinskih tekstova, koji postuliraju prvotnu muško-žensku dijadu. Iz Oca emaniraju dva druga entiteta, Sin i Crkva. Tako, Tripartitni traktat postulira inicijalno trojstvo.

Onaj jedan, koji je jedini Otac, jest poput korijena sa stablom, granama i plodom. Za njega se kaže da je otac u pravome smislu, jer je neusporediv i ne­ promjenjiv. Zbog toga je on u pravom smislu sam, i zbog toga je Bog, jer nitko njemu nije Bog niti mu je itko otac. On nije začet i ne postoji nitko tko ga je začeo ili stvorio. Niti jedno od imena koja se mogu pojmiti, izgovoriti, vidjeti ili do­ kučiti, bez obzira koliko slavna, veličajna i čašćena ta imena bila, ne odnose se na njega.

Kratki drugi dio traktata nudi tumačenje Postanka. Prvo ljudsko biće podjednako stvaraju Demiurg i Logos, i dok prvi Adama opskrbljuje duševnim i materijalnim komponentama, ovaj potonji stvara njegove duhovne komponente. Te tri potencije prvog ljudskog bića kasnije će se, po dolasku Spasitelja, aktualizirati u tri klase ljudskih bića.

Treći dio traktata usredotočen je na soteriološka pitanja. Pojava Spasitelja dijeli čovječanstvo u tri klase. Oni duhovni odmah će pre­poznati Spasitelja i odazvati mu se, dok ga oni materijalni u potpunosti odbacuju. Između ova dva ekstrema, duševni tipovi oklijevaju i tek se postupno priključuju Spa­sitelju. Duhovni tip ljudi predstavlja same valentince, oni materijalni nekršćane, dok su duševnim tipom opisani obični kršćani. Pažnja koja se ukazuje detaljnom opisu duševnih, indikativna je za pomirljiv i apologetski ton ovog djela.

Trodelni traktat, govoreći o situaciji unutar ranohrišćanskog pokreta, suprotstavlja »decu Oca« potomstvu demijurga. Potomci demijurga, što je naziv za episkope i druge predstavnike crkvene hijerarhije, su ispunjeni »žudnjom za vlašću i svaki zamišlja da je iznad drugih«  Očeva deca se udružuju kao jednaki, uživajući uzajamnu ljubav i spontano se pomažući. Međutim, potomci demijurga žele da vladaju:

... želeli su da jedan drugome zapovedaju i nadmašivali su jedan drugoga u ispraznoj vlastoljubivosti.

O Spasitelju se govori kao o »onome koji će biti začet i koji će patiti«. Podstaknut samilošću prema čovečanstvu, on je svojevoljno postao ono što su oni bili i tako je zbog njih patio:

... ne samo da je uzeo na sebe smrt onih koje je nameravao da spase nego je takođe prihvatio njihovu sićušnost. .. dopustio je da bude začet i rođen kao dete telom i duhom.

Spasiteljeva priroda je paradoksalna. Trodelni traktat objašnjava da je onaj koji je rođen i koji je patio Spasitelj, čiji su dolazak predvideli hebrejski proroci; ono što nisu predvideli, jeste »ono što je on bio pre, i ono što je on večno, nezačeta, patnji nepodložna Reč, koja se ostvarila u telu«.

Vidi još

• Knjižnica Nag Hamadi

Vanjske veze

• (en) Tripartite Tractate (gnosis.org)
• (sh) Izvorni koptski tekstovi Arhivirano 2013-10-31 na Wayback Machine-u