Thankmar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Thankmar ili Tammo (900 ili 906 - Eresburg, 28. jul 938) bio je njemački princ iz dinastije Liudolfinga, odnosno jedini sin njemačkog kralja Heinricha I Ptičara i njegove prve supruge Hatheburg.

Thankmarova majka je prije udaje za Heinricha već bila udana, ali i neko vrijeme provela kao redovnica u samostanu. Zbog toga je njen kasniji brak s Heinrichom, a zajedno s njime i Thankmarova zakonitost, bila upitna.

Godine 929. je Heinrich, nedugo prije smrti, sazvao skupštinu u Erfurtu sa ciljem da ratificira njegovu odluku o nasljedstvu. Zemlje i bogasttvo su morala naslijediti četiri sina - Oton, Heinrich, Bruno i Thankmar, s time da je samo Oton trebao naslijediti krunu. Od braće se jedino Thankmar suprostavio takvom planu, te za vrijeme Otonove krunidbe bio u kućnom pritvoru u Bavarskoj.

Kada je 937. umro Thankmarov rođak Siegfried, grof od Meresburga, Thankmar je prisizao za Meresburgom. Oton je na to mjesto, pak, postavio Geroa. Dok je trajao spor, protiv Otona su se digli Eberhard od Frankonije i Wichmann Stariji; Thankmar se priključio pobuni. Kada su kraljevske snage opsjele njegovo uporište Eresburg, građani su otvorili dveri i omogućili im zauzimanje grada. Thankmar se sklonio u kapelu gdje je molio za milost, ali ga je svejedno ubio kraljev vitez Maginzio. Zbog tog čina, odnosno ubistva kraljevog brata, je Maginzio od Otona kažnjen "okrutnom smrću".

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Reuter, Timothy. Germany in the Early Middle Ages 800–1056. New York: Longman, 1991.
  • Bernhardt, John W. Itinerant Kingship and Royal Monasteries in Early Medieval Germany, c. 936–1075. Cambridge: Cambridge University Press, 1993.