Sunčanica (riba)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ukoliko ste tražili drugo značenje, vidite članak Sunčanica (višeznačna odrednica).

Sunčanica (lat. Lepomis gibbosus, Lepomus aututus, Lepomus cyanellus) je slatkovodna, mala riba, danas vrlo brojna u mnogim našim vodama iz familije Centrarchidae

  • Latinski naziv: Lepomis gibbosus
  • Lokalni nazivi: sunčani karaš, japanski karaš, žutajac, japek, japić, japanac, svilenac.
  • Maks. dužina: 15 cm
  • Maks. težina: 200 – 400 g
  • Vreme mresta: krajem proleća i tokom leta

Opis i građa[uredi | uredi kod]

Sunčanica ima zlatno nijansirane narandžaste bokove, svetlozelenkasti trbuh i svetlozelena leđa sa plavičastim prelivima, a po celom telu je prošarana bronzano braonkastim i ružičastim prugama. Na obrazima, raspoređene u poprečnom nizu, ima tamne tačkice. na perifernom delu škržnih poklopaca ženka ima crnu i narandžastu, a mužjak ima svetlocrvenu i crnu pegu, koje su još izraženija za vreme mresta

Navike, stanište, rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Postojbina sunčice je Severne Amerike i to južni delovi. U Evropu je prenesena kao akvarijska riba zbog svog neobično lepog izgleda. Raširila se po rekama i jezerima, nepažnjom ljudi, veoma se brzo prilagodila novim uslovima i zahvaljujući brzom razmnožavanju, ozbiljno je ugrozila mnoge autohtone evropske vrste. Najbolje se snašla u toplim, plitkim stajaćim vodama sa puno bilja, ali se uspela održati i u pojedinim hladnim salmonidnim vodama. Mada je mala rastom veoma je agresivne naravi i grabljivog ponašanja. Kao i mnoge vrste riba koje su iz Severne Amerike prenesene u Evropu, i sunčanica se hrani svim vodenim životinjicama koje uspe da ulovi i proguta uključujući i mlađ drugih vrsta riba i ikru, tako da je zovu „ribljim korovom“. Sunčanica požrtvovano čuva svoju ikru i mlađ, i zahvaljujući tome, za razliku od većine evropskih vrsta, vrlo se brzo množi u vodama gde je smanjen broj grabljivih riba (štuka, som). U Srbiji se nalazi se u Dunavu i njegovim pritokama, a može se naći i u nekim kanalima i jezerima.

Razmnožavanje[uredi | uredi kod]

Mresti se krajem proleća i tokom leta, kada ženka položi oko 50 000 jajašaca ikre u plićacima pored obale. Za razliku od postojbine gde je mnogo veća, u Evropi može da naraste do 15 cm.

Reference[uredi | uredi kod]