Sporazum u Altonu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Sporazum u Altonu (engleski: Treaty of Alton) je sporazum koji su godine 1101. sklopili engleski kralj Henry I i njegov brat, normandijski vojvoda Robert Curthose te tako privremeno okončali međusobni sukob oko nasljedstva, odnosno vladavine nad teritorijama kojima je vladao njihov otac William Osvajač. One su nakon Williamove smrti 1087. podijeljene tako da je Robert dobio Normandiju, a njegov brat William Rufus Englesku; Robert se s time nije htio pomiriti te je sljedeće godine pokušao osvojiti Englesku, ali je od toga odustao nakon sloma ustanka tamošnjih velikaša, te priznao Williama Rufusa za kralja. Godine 1100. je William Rufus poginuo u lovu, a englesko prijestolje preuzeo njegov i Robertov mlađi brat Henry. Vijest o tome je Roberta zatekla u Palestini gdje je bio došao u Prvom križarskom ratu. Njegov savjetnik Ranulf Flamard ga je nagovorio da se vrati u Normandiju i pokuša preoteti prijestolje Henryju. Robert se iskrcao u Portsmouthu, ali se ubrzo ispostavilo da plemstvo i narod stoje iza Henryja, koji je u međuvremenu izdao Povelju sloboda nudeći brojne povlastice. Robert je stoga pristao na sporazum prema kojemu su se braća obavezala naslijediti jedan drugog; Robert je dobio siguran prolaz natrag u Normandiju i 2000-3000 maraka godišnjeg danka, a Henry se odrekao svojih posjeda u Normandiji. Sporazum je na snazi ostao tek pet godina; tada je Henry napao Normandiju, porazio i zarobio Roberta u bitci kod Tinchenbraya te pripojio Normandiju svojoj državi.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Cross, Arthur Lyon (1917) A History of England and Greater Britain. New York: Macmillan.