Slučajevi seksualnog zlostavljanja u katoličkoj crkvi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Grafit na zidu u Lisabonu koji prikazuje svećenika kako ganja djecu, što simbolično prikazuje problem u redovima katoličke crkve.

Slučajevi seksualnog zlostavljanja u katoličkoj crkvi su niz optužbi, istraga, suđenja i presuda vezanih uz zločine seksualnog zlostavljanja djece koje su izvršili neki katolički svečenici, časne sestre ili neki drugi članovi katoličke crkve protiv dječaka i/ili djevojčica u starosti između 11 i 14 godina, iako su zabilježeni i neki slučajevi gdje su djeca imala tek 3 godine.[1][2][3] Optužbe su prvi put počele poprimati široki publicitet kasnih 1980-ih; mnogi su slučajevi obuhvaćali i po nekoliko desetljeća, te su izneseni tek godinama nakon što se ta zlostavljanja odigrala. Podignuti su sudski predmeti protiv nekih članova katoličke hijerahije jer nisu prijavili ta nedjela policiji ili vlastima. U nekim slučajevima, oni su namjerno premjestili svećenike zlostavljače u druge župe, gdje su oni samo nastavili sa drugim žrtvama.[4] To je dovelo do optužbi katoličke crkve jer nije izbacila te zlostavljače iz svojih redova.[5]

Slučajevi su poprimili značajnu medijsku pozornost diljem svijeta, osobito u Kanadi, Irskoj i Sjedinjenim Državama. Članovi katoličke hijerhije su tvrdili da se radi o medijskom senzacionalizmu koji je bio pristran, preuveličan i nesrazmjeran.[6] Prema istraživanju centra Pew Research Center, medijska praćenost slučajeva je većinom izlazila iz SAD-a 2002., kada je The Boston Globe započeo kritično istraživanje. Do 2010., većina istraživanja se odvijala oko zlostavljanjima u Europi.[7][8] Od 2001. do 2010., Sveta stolica, središnje upravljačko tijelo katoličke crkve, je "razmatrala optužbe o seksualnom zlostavljanju od oko 3.000 svećenika od kojih neke sežu i do 50 godina unatrag".[9] Slučajevi diljem svijeta ukazuju na dugotrajni obrazac zlostavljanja i zlouporebe položaja, kao i na pokušaje da se ti izvještaji zataškaju ili da se o njima ne govori.[10][11] Policijski izvještaj iz 2012. je izbrojao 40 slučajeva samoubojstva izravno povezanih sa zlostavljanjem od katoličkog klera u australskoj državi Victoriji.[12] U Latinskoj Americi, vjerojatno najpoznatiji slučaj seksualnog zlostavljanja je onaj svećenika Marciala Maciela.[13] U Tanzaniji, Kit Cunningham i troje drugih svećenika su razotkriveni kao pedofili nakon njegove smrti.[14][15]

Akademičari sa znanjem o katoličkoj crkvi govore da se o zlostavljanjima klera ne govori, pa je stoga teško utvrditi opseg tih zlodjela.[16] U Filipinima, gdje je najmanje 85% stanovništva katoličke religije, otkrića o zlostavljanju djece su usljedila tek nakon razotkrivanja takvih slučajeva u SAD-u 2002.[17]

Znanstvena istraživanja i studije ukazuju da svećenici u katoličkoj crkvi nisu skloni češćem naginjanju zlostavljanju od prosječnih ostalih muškaraca,[18][9][19][20] a da je učestalost zlostavljanja svećenika oštro palo u zadnjih 20 do 30 godina.[9]

2010., papa Benedikt XVI se javno ispričao žrtvama seksualnog zlostavljanja, kao i zbog toga jer je crkva skrivala i štitila počinitelje godinama.[21]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. „Hundreds of priests shuffled worldwide, despite abuse allegations”. USA Today. Associated Press. 20.6. 2004. http://www.usatoday.com/news/religion/2004-06-19-church-abuse_x.htm. 
  2. Stephens, Scott (27.5. 2011). „Catholic sexual abuse study greeted with incurious contempt”. ABC Religion and Ethics. http://www.abc.net.au/religion/articles/2011/05/27/3229135.htm. Pristupljeno 23 July 2012. 
  3. Lattin, Don (17.7. 1998). „$30 Million Awarded Men Molested by `Family Priest' / 3 bishops accused of Stockton coverup”. San Francisco Chronicle. http://www.sfgate.com/news/article/30-Million-Awarded-Men-Molested-by-Family-3001550.php. "Attorney Jeff Anderson said the Howard brothers were repeatedly molested between 1978 and 1991, from age 3 to 13." 
    Svećenik Oliver O'Grady je kasnije priznao zlostavljanje razne djece a dokumentarni film Deliver Us from Evil je snimljen na temelju njegove priče i pokušaju skrivanja iste od javnosti.
  4. Bruni, Frank (2002). A Gospel of Shame: Children, Sexual Abuse, and the Catholic Church. HarperCollins. str. 336. ISBN 0060522321. 
  5. „Sex abuse victim accuses Catholic church of fraud”. USA Today. 29.6. 2010. http://www.usatoday.com/news/religion/2010-06-24-fraud23_ST_N.htm. 
  6. Butt, Riazat; Asthana, Anushka (28.9. 2009). „Sex abuse rife in other religions, says Vatican”. The Guardian (London). http://www.guardian.co.uk/world/2009/sep/28/sex-abuse-religion-vatican. 
  7. „The Pope Meets the Press: Media Coverage of the Clergy Abuse Scandal”. Pew Research Center. 11.6. 2010. http://pewforum.org/Christian/Catholic/The-Pope-Meets-the-Press--Media-Coverage-of-the-Clergy-Abuse-Scandal.aspx. 
  8. William Wan (11.6. 2010). „Study looks at media coverage of Catholic sex abuse scandal”. The Washington Post. Arhivirano iz originala 2010-06-14. https://web.archive.org/web/20100614103400/http://newsweek.washingtonpost.com/onfaith/undergod/2010/06/study_looks_at_media_coverage_of_catholic_sex_abuse_scandal.html. 
  9. 9,0 9,1 9,2 Lewis, Aidan (4.5. 2010). „Looking behind the Catholic sex abuse scandal”. BBC News. http://news.bbc.co.uk/2/hi/8654789.stm. 
  10. „Police examine sex abuse report: The commission's report on church abuse ran to five volumes Police in the Irish Republic are examining if criminal charges can be brought over a damning report on child sex abuse at Catholic institutions.”. BBC News. 25 .5. 2009. http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/northern_ireland/8066994.stm. 
  11. „Black Collar Crime in Australia”. Broken Rites. 28.8. 2011. Arhivirano iz originala 2001-04-22. https://archive.today/20010422203616/http://brokenrites.alphalink.com.au/nletter/bccrime.html. 
  12. Nick McKenzie, Richard Baker, Jane Lee (13.4. 2012). „Church's suicide victims”. Canberra Times. http://www.canberratimes.com.au/victoria/churchs-suicide-victims-20120412-1wwox.html. 
  13. „Money paved way for Maciel's influence in the Vatican”. http://ncronline.org/news/accountability/money-paved-way-maciels-influence-vatican. 
  14. Stanford, Peter (19.6. 2011). „He was my priest and my friend. Then I found out he was a paedophile”. The Guardian (London). http://www.guardian.co.uk/commentisfree/belief/2011/jun/19/kit-cunningham-child-abuse?INTCMP=SRCH. 
  15. „Former 1950s students to sue Catholic order over abuse”. BBC News. 23.6. 2011. http://www.bbc.co.uk/news/uk-england-leicestershire-13880444. 
  16. Paulson, Michael (8.4. 2002). „World doesn't share US view of scandal: Clergy sexual abuse reaches far, receives an uneven focus”. The Boston Globe. http://www.boston.com/globe/spotlight/abuse/print/040802_world.htm. 
  17. „Philippines Church apologises for sex abuse”. BBC News. 8.7. 2002. http://news.bbc.co.uk/2/hi/asia-pacific/2116154.stm. Pristupljeno 2 August 2012. 
  18. „Priests Commit No More Abuse Than Other Males”. news.uk.msn.com. Arhivirano iz originala 2013-11-10. https://web.archive.org/web/20131110054146/http://news.uk.msn.com/world/articles.aspx?cp-documentid=152959036. 
  19. Gibson, David (18.4. 2010). „Five myths about the Catholic sexual abuse scandal”. The Washington Post. http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2010/04/16/AR2010041602026.html. 
  20. „9 Myths about Priestly Pedophilia”. catholiceducation.org. http://www.catholiceducation.org/articles/facts/fm0011.html. 
  21. Jonathan Wynne-Jones (20. ožujka 2010). „Pope's apology: 'You have suffered grievously and I am truly sorry'”. The Telegraph. http://www.telegraph.co.uk/news/worldnews/europe/vaticancityandholysee/7489455/Popes-apology-You-have-suffered-grievously-and-I-am-truly-sorry.html.