Slagalica
 Ovo je glavno značenje pojma Slagalica. Za druga značenja, v. Slagalica (razvrstavanje). |
|
|
| Tangram je jedna od najstarijih slagalica. | Primjer trodimenzionalne slagalice. |
Slagalica je igra strpljenja, vrsta zagonetke u kojoj je zadatak da se od više dijelova složi traženi oblik, u dvije ili tri dimenzije. Dijelovi mogu biti istih ili različitih oblika, koji se na određeni način međusobno uklapaju. Kod nekih slagalica dijelove prvo treba izrezati i presložiti ih u novi oblik.
Postoji više vrsta slagalica. Jedna od najstarijih i najpoznatijih je tangram, koji - uz mnoge druge - spada u matematičke zagonetke. Rasprostranjena vrsta slagalica su i "pazli" (engl. puzzle), koje je na južnoslavenskim prostorima popularizirala organizacija UNICEF.
Pazl[uredi | uredi kod]
U engleskom jeziku puzzle (izgovor: pàzl) označava bilo koju zagonetku, dok se u srpskohrvatskom jeziku odnosi na određeni tip slagalice, koja se u engleskom zove jigsaw puzzle.
Pazl je vrsta igračke koja se sastoji od velikog broja malih dijelova nepravilnih oblika, koji se međusobno uklapaju. Svaki djelić obično ima na sebi dio slike, tako da se rješenjem zagonetke dobija cijela originalna slika.
Izrada[uredi | uredi kod]
Pazl je u početku rađen tako što se crtala slika na ravnu površinu i zatim izrezivala pilom (engl. jigsaw, otuda potječe engleski naziv). Komercijalizacija igre pripisuje se londonskom kartografu i graveru Johnu Spilsburyju (oko 1760).
Danas se pazl izrađuje prvenstveno od kartona. Na karton se nalijepi slika i zatim se izrezuju dijelovi.
Tipične slike koje se mogu vidjeti na pazlima su scene iz prirode (planine, jezera, životinje), zgrade (dvorci, crkve) i reprodukcije umjetničkih djela. Svaka slika može poslužiti za izradu pazla pa tako neke radionice izrađuju pazleod osobnih fotografija naručitelja.
Način igre[uredi | uredi kod]
Iako je pazl igra strpljenja, mogu je igrati i više igrača.
Teži način igre je da se prethodno ne zna kakvu sliku treba složiti, odnosno da se za vrijeme igre ne gleda slika (koja je obično priložena ili je na omotu).
Djelići se slažu uspoređivanjem sadržine po boji i uzorku, a zatim i po rezanoj konturi. Kod kvalitetnije izrađenih slagalica, svaki djelić je jedinstven i može se umetnuti samo na jedno mjesto.
Za lakše rješavanje koriste se razni "trikovi", kao što je gledanje u sliku i slaganje prvo rubnih dijelova (okvira), od kojih se onda slaže prema sredini.