Sintaksa turskog jezika

Sintaksa turskog jezika je ogranak turske gramatike koji proučava red riječi u rečenici, odnos između riječi, način sastavljanja rečenice, logične odnose između rečenica i njihovi mogući oblici izražaja.

Druga značajna osobina turskog jezika je način na koji sastavlja rečenice. Za rečenicu «ja sam sretan», na španjolskom i na njemačkom reći će se:

šp. yo estoy feliz;

nj. Ich bin zufrieden;

dok će na ruskom i na turskom nedostajati glagol «biti» (kopula):

rus. я счастлив;

tur. ben mutluyum.

Osnovna kopulativna rečenica na turskom se sastavlja ovako: subjekt + imenski predikativ (ili priloški predikativ), pa se imenskom predikativu dodaje nastavak kako bi on bio usklađen sa subjektom. Na primjer,

ben doktorum (ja sam doktor);

ben güzelim (ja sam lijep/lijepa);

ben babayım (ja sam otac).

Da bi se sastavila negativna kopulativna rečenica, red je isti ali poslije imenskog predikativa ide riječ değil (tj. negacija «ne») kojoj se dodaje nastavak. Dakle:

ben doktor değilim (ja nisam doktor);

ben güzel değilim (ja nisam lijep/lijepa);

ben baba değilim (ja nisam otac).

Za upitne rečenice važi isto pravilo, ali nastavak se dodaje rječju mi, na primjer:

ben doktor muyum? (jesam li ja doktor?);

ben güzel miyim? (jesam li ja lijep/lijepa?);

ben baba mıyım? (jesam li ja otac?).

Kada je upitna rečenica negativa, dodaje se değil ispred mi:

ben doktor değil miyim? (nisam li ja doktor?).

Naravno glasovne promjene u nastavnicima prate isključivo gore navedeni princip harmonije samoglasnika. Kada je riječ o strukturi rečenice (sintaksa), turski jezik prati red subjekt–objekt–glagol (SOV).

Osnovni logični veznici:

• i (sastavna kopulativna rečenica) – ve
• ili (rastavna) – veya
• i... i..., niti... niti... (korelativna) – hem... hem..., ne... ne...
• zato što (uzročna) – için
• tako da (posljedična) – diye
• radi, kako bi, da bi (namjerna) – için, amacıyla
• ako, ukoliko, ako... onda... (uslovna) – şartıyla, kadar; eve... su...; eğer o zaman...;
• iako, premda, mada (dopusna) – olsa bile, yine, fakat