Izvorni kod stranice Simo Dubajić

{{Infokutija biografija
| ime = Simo Dubajić
| slika = Simo Dubajić photo.jpg
| širina_slike = 250px
| opis_slike = 
| puno_ime = 
| datum_rođenja = 1923
| mjesto_rođenja = [[Kistanje]]
| država_rođenja = 
| datum_smrti = 8. 7. 2009
| mjesto_smrti = [[Beograd]]
| država_smrti = 
| državljanstvo     = 
| zanimanje         = vojno lice
| supružnik         = 
| djeca             = 
| roditelji         =
}}
'''Simeon "Simo" Dubajić''' ([[Kistanje]], 1. septembra 1923 - [[Beograd]], 8. jul 2009) bio je [[Srbi|srpski]] nacionalistički političar rodom iz [[Hrvatska|Hrvatske]], poznat po tome kao što je kao [[NOVJ|jugoslavenski partizanski]] oficir sudjelovao u [[blajburški masakr|blajburškom masakru]] i bio prvi od sudionika tih događaja koji je o tome javno govorio.

Dubajić je na kraju [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|drugog svjetskog rata]] imao čin [[major]]a i dobio komandu nad Motomehanizovanim odredom 4. armija JA. Sa njime je sredinom maja 1945. došao na tadašnju austrijsko-jugoslavensku granicu te su mu povjereni zarobljeni pripadnici [[kvisling|kvislinških]] formacija - hrvatski [[ustaše]] i domobrani, srpski i crnogorski [[četnici]], slovenski belogardjeci i dr. Dubajić je, prema kasnijem vlastitom svjedočenju, dobio zadatak da ih [[fizička likvidacija|likvidira]] u [[Kočevski rog|Kočevskom rogu]], što je i učinio od 26. maja do 5. juna 1945. Tada je strijeljano oko 30.000 ljudi. Dubajić je kasnije tvrdio da je sve vrijeme bio "pijan", ali da je naredio da se u jame gdje su bacani leševi dodatno baca eksploziv "kako nitko ne bi ostao živ".

Dubajić je nakon završetka rata došao u [[Zagreb]] gdje je upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Tamo se počeo zanimati za filmsku režiju te je, između ostalog, asistirao znamenitom sineastu [[Branko Bauer|Branku Baueru]] na njegova dva filma - ''[[Sinji galeb (film)|Sinji galeb]]'' (1953) i ''[[Ne okreći se, sine]]'' (1956).

Dubajić je pažnju jugoslavenske i hrvatske javnosti na sebe prvi put skrenuo 1990. kada se priključio srpskim nacionalistima u dijelovima Hrvatske koji će kasnije postati poznati kao [[Republika Srpska Krajina]]. Tada je, između ostalog, u intervju beogradskom tjedniku ''Svet'' prvi put priznao svoje sudjelovanje u masakru, hvaleći se ubistvima hiljada "ustaša". Također je sudjelovao u [[balvan revolucija|balvan revoluciji]]; zbog toga su godine 1993. hrvatske vlasti protiv njega digle optužnicu za terorizam. U isto vrijeme mu je navodno [[Vuk Drašković]], srpski političar i jedan od glavnih [[Slobodan Milošević|Miloševićevih]] suparnika, nudio komandu nad [[Srpska garda (SPO)|Srpskom gardom]] <ref>Robert Thomas, The Politics of Serbia in the 1990s. Columbia University Press, 1999. (p. 100)</ref>.

Dubajić se 1991. iz [[Knin]]a preselio u [[Beograd]]. Godine 2006. je izdao knjigu ''Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga'' u kojoj je detaljno opisao svoje sudjelovanje u masakru, iznijevši kako je u njemu sudjelovala [[9. dalmatinska brigada NOVJ|9. dalmatinska brigada JA]], uključujući i buduću jugoslavensku premijerku [[Milka Planinc|Milku Planinc]]. U martu 2009. je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv Dubajića podiglo zahtjev za provođenje istrage zbog [[ratni zločin|ratnih zločina]], prvi u bivšoj Jugoslaviji podignut protiv nekadašnjih partizana. Špekulacije o tome da će predmet, koristeći presedane u sličnim predmetima vezanim uz [[jugoslavenski ratovi|ratove 1990-ih]], preuzeti srpske vlasti, prekinula je Dubajićeva smrt.

== Izvori ==
{{izvori}}

{{Lifetime|1923|2009|Dubajicć, Simo}}

[[Kategorija:Republika Srpska Krajina]]
[[Kategorija:Jugoslavenski partizani]]