Savršen zločin
Savršen zločin je kolokvijalni izraz kojim se, najčešće u djelima fikcije ili kriminalističko-dokumentarnog žanra opisuje krivično djelo počinjeno na takav način da ne ostavlja nikakve tragove ili dokaze koji bi mogli inkriminirati počinitelja. Pod time se u pravilu podrazumijevaju zločini počinjeni sa predumišljajem, odnosno nakon prethodnog planiranja koje je uključivalo uklanjanje kompromitirajućih i/li postavljanje lažnih dokaza u svrhu sabotiranja i opstruiranja buduće kriminalističke istrage. Jedan od primjera savršenog zločina bi moglo biti ubistvo koje je počinitelj inscenirao tako da izgleda kao samoubistvo.
Savršene zločine valja razlikovati od tzv. neriješenih zločina, odnosno onih za koje nije isključeno da su učinjeni bez predumišljaja (npr. one gdje počinitelj uopće nije poznavao žrtvu niti imao neposrednih motiva, a istovremeno nije imao otiske prstiju u kartoteci ili druge podatke na temelju koga bi ga se mogla identificirati). U užem smislu savršeni zločini isključuju i one kod kojih je počinitelj istražiteljima poznat ali ga se ne može goniti iz proceduralnih (zastara) ili tehničkih razloga (kontaminirani forenzički nalazi, preminuli svjedok i sl.); to pretpostavlja da je počinitelj "savršeni" zločinac, odnosno da je svoj zločin isplanirao i sproveo na takav način da pobijedi najbolje detektive i dostignuća kriminalistike. U svom najčišćem obliku savršeni zločin je onakav zločin za koji se uopće ne zna da postoji.
Savršen zločin je postao izuzetno popularan motiv u kriminalističkom žanru 20. vijeka. Znameniti par ubica Leopold i Loeb su godine 1924. izveli zloglasno ubistvo prije svega motivirani željom da počine "savršen zločin".