Kompresija podataka
Sažimanje podataka ili kompresija u računarstvu proces je smanjivanja potrebnog fizičkog prostora za pohranu podataka kroz korištenje određenih metoda za zabilježavanje podataka. Osnovna jedinica obrade je datoteka, i ovisno o tipu datoteke unutar datoteke se pojavljuju određena ponavljanja koja je moguće na medij za pohranu zapisati samo jednom i onda samo zabilježiti gdje se ponavljanje još javlja. Na taj način moguće je znatno smanjiti potreban prostor za pohranu što ovisi o strukturi i vrsti datoteke. Dobitak u prostoru je najmanji kod sažimanja zvučno-slikovnih datoteka jer zvuk i pokretne slike su vrlo haotične prirode i klasične metode sažimanja podataka (sažimanje bez gubitka informacija) ovdje ne funkcionišu,te se koriste metode u kojima se tolerira određena količina gubitka izvornih podataka.
Kad sažimamo podatke tipa pisanih dokumenata gubici nisu dozvoljeni, no s druge strane, obično je omjer sažimanja takvih datoteka vrlo dobar (2-10 puta), tako da pisane dokumente sažimamo samo bez gubitaka. Najpoznatiji formati su:
Ono što često ostaje iza zavjese jest da većina programa za sažimanje podržava više metoda sažimanja, od spremanja datoteka u nesažetom obliku (arhiviranje), do sažimanja različitim algoritmima s različitim brzinama i omjerima sažimanja. Tako su zip i rar datoteke obično sažete Deflate algoritmom, izvedenicom Lempel-Ziv LZ77 algoritma koji je nastao 1977. godine. S druge strane bzip2 se oslanja na svoju varijantu Burrows-Wheeler transformacije.
Kod sažimanja audio zapisa omjer je obično vrlo loš (maksimalno 2), te za njihovo sažimanje postoje algoritmi sažimanja bez gubitaka:
i algoritmi sažimanja s gubicima:
Formati:
Algoritmi:
Dijeljena biblioteka (ili biblioteke - *.so ili *.dll) koje implementiraju određeni algoritam sažimanja audio ili video zapisa se nazivaju codeci.
- Sažimanje bez gubitaka Arhivirano 2005-12-30 na Wayback Machine-u ((en))