Rufin (konzul)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Flavije Rufin (Flavius Rufinus, ? - 27. novembar 395) bio je rimski velikodostojnik iz doba kasnog Carstva, poznat kao jedan od najmoćnijih dvorjana cara Teodozija I. Bio je rodom iz Akvitanije i bizantski izvori navode da je s poteškoćama govorio grčki. Usprkos toga je napredovao u Teodozijevoj službi, postavši 388. magister officiorum, a godine 392. i konzul i, konačno, pretorijanski prefekt Istoka. Tada se sukobio sa Teodozijevim generalima Promotom i Timasijem, te je orkestrirao ubistvo potonjeg. Nakon Teodozijeve smrti 395. i stupanja Arkadija na istočnorimsko prijestolje Rufin je bio de facto vladar Carstva, ali njegov pokušaj da konsolidira vlast udajom kćeri za Arkadija je spriječio carski komornik Eutropije. Rufin je, međutim, kao mnogo ozbiljnijeg suparnika smatrao Stilihona, vojnog komandanta na Zapadu. Kada su 395. Vizigoti pod Alarikom I digli veliki ustanak u Trakiji i opustošili Grčku, Rufin je, iako ih je mogao opkoliti i uništiti, to nije učinio, smatrajući da će mu biti od veće koristi ako odu na Zapad i pustoše Stilihonova područja. Krajem iste godine je ubijen u pobuni vojnika pod Gainasom, a za koju neki historičari krive Eutropijeve spletke.

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

Prethodi:
Flavius Eutolmius Tatianus,
Quintus Aurelius Symmachus
Konzul Rimskog Carstva
392
Flavius Arcadius Augustus II
Slijedi:
Flavius Theodosius Augustus II (Zapad i Istok),
Flavius Eugenius Augustus (Zapad),
Flavius Abundantius (Istok)
Prethodi:
Flavius Eutolmius Tatianus
Pretorijanski prefekt Istoka
10. septembar 392 – 27. novembar 395
Slijedi:
Caesarius