Razgovor o Wikipediji:Ćirilica i latinica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Više nisu i veoma mi je žao zbog toga.

Pored svih priča o tome kako su dva pisma ravnopravna u Srbiji, u školama se ćirilica uči od prvog razreda, a latinica ako se uči, uči se na časovima engleskog ili nemačkog jezika koji je, hvala Bogu, ipak zastupljen. Ne znam kako stoji u zakonu niti sam upoznat sa instrukcijama i odlukama ministarstva prosvete ali fakat je da deca iz osnovne škole izađu često nepismena. Nekada smo bili ponosni na sebe i svoje bližnje što znamo čitati više od jednog pisma jer to ne može nikada biti mana - samo prednost. Da sam u osnovnoj školi sem ćirilice i latinice učio i Kinesko, Japansko ili Arapsko pismo, bio bih još ponosniji. Jer pismenost sama po sebi je bogatstvo. A ko više pisama poznaje, svakako je i pismeniji. Nakada su se pismeni zadaci radili po pravilu - jedan na ćirilici a drugi na latinici ... Možda čak i mogu da prihvatim činjenicu da Hrvate ćirilica ne interesuje ni malo... neka - nije problem. Ali nemojmo dozvoliti da našu decu obogalje fašistički nastrojeni ministri prolaznih stranaka jedne prolazne države koja nema pojma ni da li želi da bude nacionalna ili građanska. Postavlja se pitanje ... kada ili ako Crna Gora ode iz ove zajednice koju trenutno imamo, da li ćemo mi biti Srbi ili Srbijanci ? Ja sam iz Vojvodine i po nacionalnosti nisam ni Srbin ni Hrvat i smatram da sam, ako ne potpuno objektivan, onda barem približno objektivan da govorim na temu ćirilica/latinica.

Nego dragi moji sugrađani iz Srbije, da mi napravimo jedan konvertor iz latinice na ćirilicu za automatsko prebacivanje pisama u oba smera, pa da zauvek rešimo ovaj apsurd. Ipak, srpski jezik će biti srpski jezik pa makar bio pisan i u binarnom kodu. Pismo je sporedno. Wikipedia služi za obrazovanje pa ma kojim pismom da je pisana, poslužiće. Dajte da ovo prevaziđemo kao ljudi. Ovu wikipediu pravimo za našu decu. Nemojmo od njih bogalje napraviti tako što ćemo im uskratiti pravo da je čitaju u svojem omiljenom pismu - koje god to pismo bilo.

Napominjem da zaista smatram ćirilicu pismom srpskog kulturnog nasleđa i tradicionalnim pismom Srba na ovim prostorima, međutim, u GRAĐANSKOJ državi kakvu garantuje Ustav savezne države - Srbije i Crne Gore kao i Ustav Republike Srbije - svako nametanje ćirilice kao "prvog i jedinog pisma" našoj deci smatram najstrašnijom mogućom medveđom uslugom zbog koje ćemo posledice osetiti tek kada bude previše kasno.

Lično, ćirilicom nikada ne pišem i latinica mi je prirodno bliža zbog profesije koju sam odabrao - programiranja. Međutim, kada otvorim knjigu, više se obradujem ćiriličnom pismu, po samom izgledu pisma, meni lično lakšem za čitanje.

U "SrpskoHrvatskoj - HrvatskoSrpskoj" wikipediji smatram najbitnijim da se unese što više TAČNIH a što manje NETAČNIH informacija. Na kojem je pismu pisano, sasvim je sporedno i nebitno. Još jednom podsećam da je trivijalan posao to sve sa ćirilice prevesti na latinicu ili obrnuto. Važno je da je to dobro urađeno i da to nečemu služi.

"У Републици Србији у службеној употреби су српски језик и ћириличко писмо.
Службена употреба других језика и писама уређује се законом, на основу Устава
" - član 10. novog Ustava Republike Srbije. Sirovo, bezobrazno, tužno i patetično. APSOLUTNO se slažem sa svime što si napisao.Saša 21:58, 8 decembar-просинац 2006 (CET)

Konverter iz latinice na ćirilicu[uredi kod]

Mislite na ovako neki konverter? Ćirilica u Latinicu (i obratno) konverter

Све је то лепо и фино бити космоплита, образован, знати више писама бла бла... Али ако би нам већ деца у школама писала писмене задатке мало ћирилицом, мало латиницом, као некад, требало би се упитати којом латиницом? Јер до пре коју деценију имали смо један српско-хрватски хрватско-српски језик са два писма, а данас то немамо. А латиница има разних врста, немачка, са нпр. ј које се чита као ј, англосаксонска са ј као џ итд. Верзија латинице каква се код нас одомаћила је хрватска верзија, позната и као гајевица, по Људевиту Гају. Као таква је и заштићена у међународним установама.А колико знам у нашем уставу стоји да имамо само једно писмо. Треба ли наша деца да буду толики космополити па да нпр. један писмени задатак пишу ћирилицом, један гајевицом, а један нпр. турском латиницом, пошто смо с њима били у једној држави дуже него са Хрватима...

Što se mene tiče Gajevica je OK. Ima trideset slova kao i srpska azbuka što je najbitnije. To što je Hrvatska to mi se posebno sviđa, jer neću da mi deca mrze Hrvate, ili bilo koga drugoga i budu duševni bogalji. Mada se meni više dopadaju Jugosloveni hrvatskog porekla od nekih zatucaih Hrvata i Jugosloveni srpskog porekla od nazadnih Srba, ali šta je tu je, dragi su mi svi.Saša 21:52, 8 decembar-просинац 2006 (CET)