Radin Butković

Izvor: Wikipedia
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Radin Butković je bio ugledni pripadnik Crkve bosanske.

Prvi put se spominje 1422. godine u Dubrovniku, povodom pregovora oko prodaje dijela Konavala njegova gospodara Radosava Pavlovića. Za učešće u pregovorima oko prodaje Konavala bogato je nagrađen od Dubrovčana. U kasnijim godinama vodio je i pregovore oko postizanja mira između Pavlovića i Dubrovčana za vrijemeKonavoskog rata. Deset godina je proveo u diplomatskoj službi vojvode Radosava kao poklisar, da bi zatim promijenio seniora i postao službenik humskog velmože Stjepana Vukčića Kosače . Za novog gospodara obavljao je brojne diplomatske aktivnosti prvenstveno sa Dubrovačkom Republikom gdje je stekao veliki ugled i brojna prijateljstva. S napredovanjem u diplomatskoj karijeri, napredovao je Radin i na hijerarhijskoj ljestvici Crkve bosanske . U zvanju starca spominje se od 1437. godine, a časnu titulu gosta nosio je od 1450. godine. Važnu ulogu odigrao je u pomirenju svoga gospodara sa ženom i sinom, te nešto kasnije 1454. godine u njegovu izmirenju sa Dubrovčanima , nastupajući istodobno kao hercegov predstavnik i zagovornik dubrovačkih interesa. Za ovu aktivnost nagrađen je od Dubrovčana sa 400 dukata i uz to na poklon dobio i kuću u Dubrovniku. Često je Radin predstavljao Kosaču i u pregovorima oko carina, ponajviše Drijevske . Preselivši se nakon smrti hercega Stjepana u Dubrovnik, Radin je zatražio dozvolu od Mletačke vlade da sa svojim 50-60 sljedbenika prebaci u Dalmaciju. Umrijevši, naredne, 1467. godine nije uspio da se okoristi mletačkim pristankom. Radeći u korist Dubrovčana, često na uštrb svoga seniora, ovaj istaknuti predstavnik, Crkve bosanske zaradio je ogromno bogatstvo u iznosu od 5640 dukata, koliko je testamentom ostavio sljedbenicima svoje vjere.

Imao je kćer Vučicu, sina Brajana, sestru Vuknu, te još jednom sina čije ime nije poznato.

Reference[uredi | uredi kôd]

  • Solovjev Aleksandar, Gost Radin i njegov testament, Pregled Sv. I-II, Knj. II, God. II, Sarajevo, 1947. 311-318.
  • Babić Anto, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
  • Truhelka Ćiro, Još o testamentu gosta Radina i o patarenima, GZM XXV, Sarajevo, 1913. 355-376.
  • Truhelka Ćiro, Testament gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju, GZM XXIII, Sarajevo, 1911. 355-376.
  • Šunjić Marko, Jedan novi podatak o gostu Radinu, GDI BiH, Godina XI, Sarajevo, 1961. 265¬¬-268.
  • Ćošković Pejo, Crkva bosanska u XV stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005.