REM faza spavanja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

San brzog kretanja očiju (REM san) je normalno stanje sna koje je karakterisano brzim i randomnim kretanjem očiju. REM san se klasira u dvije kategorije: tonični i fazni.[1] REM san je identificiran i definiran tokom ranih 1950-tih. Kriterijumi za REM san obuhvaćaju brzo kretanje očiju, ali i nizak mušićni tonus i brz, niskovoltni EEG. Ove osobine su lako uočavaju u polisomnogramu,[2] ispitivanju sna koje se obično vrši kod pacijenata sa mogućim poremećajima spavanja.[3]

U REM fazi sna se javljaju snovi. Pri ulazu u REM san, disanje se ubrza, postaje nepravilno je i plitko. Oči se pokreću brzo, a mišići postaju nepokretni. Ritam srca i krvni pritisak se povećavaju. Oko 20 procenata sna odraslih se provodi u REM fazi. REM faza počinje oko 70 do 90 minuta nakon padanja u san. U prvoj fazi se javlja jedan mali ciklus REM sna. Prema jutru, vrijeme provedeno u REM fazi se povećava na uštrb vremena dubokog sna.

Istraživači ne razumiju u potpunosti REM san i spavanje. Poznato je da je ova faza bitna za stvaranje dugoročnih sjećanja.Ako je REM faza osobe poremećena, sljedeća faza neće imati normalni redoslijed,sve dok se ne nadoknadi vrijeme REM faze koje je bilo izgubljeno. U budnom stanju moždane aktivnosti su u domenu beta vijuga,koji nam omogućavaju svjesno funkcijoniranje iz dana u dan. U prvoj fazi sna mozak ima kombinaciju alfa i teta moždanih valova,i tu se tjelo opušta i priprema za san. U trećoj i četvrtoj fazi javlja se kombinacija delta i teta moždanih vijuga. U REM fazi nema dominantnih moždanih vijuga. Aktivnost mozga je slična kao za vrijeme budnog stanja i zbog toga se ova faza naziva paradoksalni san. Prosječna osoba obično doživi 4 do 5 REM faza za vrijeme sna.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Kryger M, Roth T, Dement W (2000). Principles & Practices of Sleep Medicine. WB Saunders Company. str. 1,572. 
  2. "Polysomnography". http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/003932.htm. Pristupljeno 2 November 2011. 
  3. Koval'zon, VM (2011). "[Central mechanisms of sleep-wakefulness cycle].". Fiziologiia cheloveka 37 (4): 124–34. PMID 21950094. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Frederick Snyder (1966). "Toward an Evolutionary Theory of Dreaming". American Journal of Psychiatry 123 (2): 121–142. PMID 5329927. 
  • Edward F. Pace-Schott, ur. (2003). Sleep and Dreaming: Scientific Advances and Reconsiderations. Cambridge University Press. ISBN 0-521-00869-7. 
  • Koulack, D. To Catch A Dream: Explorations of Dreaming. New York, SUNY, 1991.
  • Kryger M, Roth T, Dement W (2000). Principles & Practices of Sleep Medicine. WB Saunders Company. str. 1,572. 

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]