Potenciometar (merni instrument)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Potenciometar je instrument za merenje potencijala (napon) kola. Pre uvođenja pokretnog kalema i digitalnih volt metara, potenciometri su korišćeni za merenje voltaže. Ovaj metod je opisao Johan Hristijan Pogendorf oko 1841. On je vremenom postao standardna laboratorijska tehnika.[1][2]

Frakcija poznatog napona sa kliznog otpornika se poredi sa nepoznatim naponom koristeći galvanometar. Klizeći kontakt potenciometra se podesi i galvanometar se za trenutak poveže između kliznog kontakta i nepoznatog napona. Otklon galvanometra se očita i klizač se podesi tako do galvanometar ostane na nuli. U tom trenutku u galvanometaru nema struje iz nepoznatog izvora, i veličina napona se može izračunati iz položaja kliznog kontakata.

Potenciometri se dele u četiri glavne klase:

  • Potenciometri konstantne struje
  • Potenciometri konstantnog otpora
  • Mikrovoltni potenciometri
  • Termospregnuti potenciometri

Analitička hemije[uredi | uredi kod]

Potencijal ćelije se meri da bi izvršilo potenciometrijsko određivanje analita u rastvoru. Izmerena veličina se mora korigovati koristeći referentni potencijal. Koncentracija analita se zatim može izračunati koristeći Nernstovu jednačinu. Postoji znatan broj varijacija ovog osnovnog principa za izvođenje kvantitativnih merenja.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Potentiometer Arhivirano 2009-10-04 na Wayback Machine-u, retrieved 2010 Nov 2
  2. R.K. Rajput (2005). A Textbook of Electrical Technology. Laxmi Publications. ISBN 8170086175. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]