Prijeđi na sadržaj

Obućarstvo

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Postolar)
Lutka s likom tradicionalnog obućara u Etnografskom muzeju u gradu Cervo u Italiji.

'Obućarstvo je zanat pravljenja i popravke obuće. Obućar je osoba koja se bavi obućarstvom. Postoje dve vrste obućara:

  • oni koji prave nove cipele "po poslednjoj modi"
  • oni koji se bave popravkama, takozvani "Krpe" jer su krpili obuću.
  • Oni koji su se bavili izradom novih cipela su obično u nekoj glavnoj - prometnoj ulici imali radnju. Ti obućari su bili "Gazde". Oni su komunicirali sa mušterijom, koja imala dublji džep, čim je kupovala u glavnoj ulici. Gazdi je bio posao da zabavljajući mušteriju, sa mušterijom iz nekog modnog magazina odaberu model i uzmu meru, stopala. Onda bi se na osnovu veličine kupčevog stopala odabrao drveni kalup oko koga bi se radila cipela. Stalne mušterije su imale "svoj" kalup, a na kalup, se po potrebi dodavale lepljenjem i dodavanjem anomalije stopala kupca, na primer čukljevi. Cipelu je obično radio neki majstor u zadnjem delu radnje ali još češće u svom stanu. Taj ilegalni rad u sopstvenom stanu se zvao "rad na sic" jer radnik nije bio prijavljen i na njega Gazda nije imao izdatke za porez, osiguranje i sl.

Cipela se sastojala od donjeg dela zvanog "đon" i gornjeg dela po imenu "lice". Oba dela su se radila od čiste kože. Prvo se šilo lice a onda se zašivalo, ručno za đon. Taj tip ručno spojenog lica i đona specijalnim koncem se zvalo "ram šiven đon".

Ljudi skromnijih mogućnosti su na đon stavljali "blokeje" komad metala zakovan na đon na mestima ispod prstiju i pete cipele.

*"Krpe" su se bavile popravkama cipela. Sedeli su na tronošcu i ispred sebe imali nizak stočić. Ispod stočića je bila posuda sa vodom, gde su pre započinjanja popravke, na mah kvasili đon da se ne bi dizala prašina dok po đonu udaraju čekićem. Postoji poseban obućarski alat - Kozlić, metalno pomagalo na koje se stavlja cipela dok se u nju npr. zakivaju ekseri.

Obućarski alat je obućarski čekić. Obućarski čekić ima savijeni, prednji deo za vađenje eksera i zadnji prošren da se teže promaši ekser kod zakucavanja. Tu je potom šilo kojim se razbušuju rupe na đonu pre nego što se u njega ukuca drveni ekser. Drveni ekser, jer ne rđa i bolje podnosi vlagu. Tu je i lepak tzv "ćiriš" kojim se lepila koža. Esnafska bolest "Krpa" su bile stomačne bolesti zbog savijenog položaja tokom rada.

Cipele su se čistile "imalinom" a imati prljave cipele je bila sramota. "Pogledaj mu obuću, pa ga pusti u kuću".

I ovde je industrijska proizvodnja učinila svoje. Proizvodnja cipela po meri više gotovo da ne postoji a i "krpa" je sve manje jer su novi đonovi od sintetičkih materijala veoma izdržljivi. Danas se još samo tu i tamo zalepi po neka potpetica jer je gotovo jeftinije kupiti novu cipelu nego popravljati staru. A i te stare nisu kao one ... nekad. Tako da je trajnost popravljene cipele relativno kratka. Naravno ni blokeje više niko ne stavlja.

Obuća nastala od teniskih patika je u mnogome potisnula klasičnu cipelu.

Izvori

[uredi | uredi kod]