Ilija Tipura – razlika između verzija
m Pravio linkove prema drugim stranicama |
mNema sažetka izmjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
Rodjen 26. Maja 1935. godine, u selu [[Ritešić| |
Rodjen 26. Maja 1935. godine, u selu [[Ritešić|Ritešić]], opština [[Doboj]]. Potiče iz radničke porodice-majke domaċice i oca Źeljezničkog radnika. Osnovnu školu pohadjao je u Brezicima, a Gimnaziju u [[Doboj|Doboju]]. Do odlaska na služenje vojnog roka biva rasporedjen na radno mjesto personalnog evidentičara. U vojsci je bio nekoliko puta pismeno pohvaljivan i nagradjivan. Po odsluženju vojnog roka 1957 radi na željeznici na radnom mjestu referenta za personalne poslove i narodnu odbranu, a zatim rasporedjen na radno mjesto sekretara Sekcije za velike opravke pruga u Doboju gdje ostaje do 1961. godine. Formiranjem Željeznickog transportnog preduzeca u [[Doboj|Doboju]], radi na radnom mjestu referenta za obrazovanje i Sektoru za kadrovske poslove. |
||
1961. upisuje visu Upravnu skolu u [[Sarajevo|Sarajevu]] koju zavrsava u propisanom roku 1963. godine i rasporedjuje se na radno mjesto sefa Odsjeka za kadrovske poslove u |
1961. upisuje visu Upravnu skolu u [[Sarajevo|Sarajevu]] koju zavrsava u propisanom roku 1963. godine i rasporedjuje se na radno mjesto sefa Odsjeka za kadrovske poslove u Željeznickom transportnom preduzecu [[Doboj]] gdje ostaje do kraja 1965. godine. Poslije Dobija radno mjesto referenta za obrazovanje, a potom rukovodioca kadrovske sluzbe ŽTP Sarajevo. Tu ostaje do 1974 godine, kada se bira na radno mjesto sefa OOUR-a Željeznickog auto-saobracaja u [[Doboj|Doboju]], da bi 1977. godine stupio na duznost clana Izvrsnog odbora Skupstine opstine Doboj. |
||
1978. godine je izabran za predsjednika Izvsnog odbora Skupstine opstine i na toj funkciji ostaje do 1981. godine. Te iste godine postaje predsjednik Opstinske konferencije SK BiH Doboj, da bi od 1982. do 1983. godine bio na funkciji predsjednika Skupstine opstine [[Doboj]]. Poslije toga je na funkciji clana Izvrsnog odbora Skupstine opstine [[Doboj]] i sekretara Opstinskog sekretarijata za unutrasnje poslove [[Doboj]], da bi do kraja 1990. godine obavljao funkciju predsjednika OKSSRN BiH [[Doboj]]. |
1978. godine je izabran za predsjednika Izvsnog odbora Skupstine opstine i na toj funkciji ostaje do 1981. godine. Te iste godine postaje predsjednik Opstinske konferencije SK BiH Doboj, da bi od 1982. do 1983. godine bio na funkciji predsjednika Skupstine opstine [[Doboj]]. Poslije toga je na funkciji clana Izvrsnog odbora Skupstine opstine [[Doboj]] i sekretara Opstinskog sekretarijata za unutrasnje poslove [[Doboj]], da bi do kraja 1990. godine obavljao funkciju predsjednika OKSSRN BiH [[Doboj]]. |
||
Od 1. januara 1991. godine radi u Centru |
Od 1. januara 1991. godine radi u Centru službi bezbjednosti [[Doboj]] pa do pocetka maja 1992. godine kada pocinje nasa tragedija, kada se odjednom prekida Ilijin radni vijek i samo cetiri mjeseca kasnije i njegov život. |
||
== Radni vijek == |
== Radni vijek == |
Verzija na datum 25 maj 2016 u 23:47
Rodjen 26. Maja 1935. godine, u selu Ritešić, opština Doboj. Potiče iz radničke porodice-majke domaċice i oca Źeljezničkog radnika. Osnovnu školu pohadjao je u Brezicima, a Gimnaziju u Doboju. Do odlaska na služenje vojnog roka biva rasporedjen na radno mjesto personalnog evidentičara. U vojsci je bio nekoliko puta pismeno pohvaljivan i nagradjivan. Po odsluženju vojnog roka 1957 radi na željeznici na radnom mjestu referenta za personalne poslove i narodnu odbranu, a zatim rasporedjen na radno mjesto sekretara Sekcije za velike opravke pruga u Doboju gdje ostaje do 1961. godine. Formiranjem Željeznickog transportnog preduzeca u Doboju, radi na radnom mjestu referenta za obrazovanje i Sektoru za kadrovske poslove.
1961. upisuje visu Upravnu skolu u Sarajevu koju zavrsava u propisanom roku 1963. godine i rasporedjuje se na radno mjesto sefa Odsjeka za kadrovske poslove u Željeznickom transportnom preduzecu Doboj gdje ostaje do kraja 1965. godine. Poslije Dobija radno mjesto referenta za obrazovanje, a potom rukovodioca kadrovske sluzbe ŽTP Sarajevo. Tu ostaje do 1974 godine, kada se bira na radno mjesto sefa OOUR-a Željeznickog auto-saobracaja u Doboju, da bi 1977. godine stupio na duznost clana Izvrsnog odbora Skupstine opstine Doboj.
1978. godine je izabran za predsjednika Izvsnog odbora Skupstine opstine i na toj funkciji ostaje do 1981. godine. Te iste godine postaje predsjednik Opstinske konferencije SK BiH Doboj, da bi od 1982. do 1983. godine bio na funkciji predsjednika Skupstine opstine Doboj. Poslije toga je na funkciji clana Izvrsnog odbora Skupstine opstine Doboj i sekretara Opstinskog sekretarijata za unutrasnje poslove Doboj, da bi do kraja 1990. godine obavljao funkciju predsjednika OKSSRN BiH Doboj.
Od 1. januara 1991. godine radi u Centru službi bezbjednosti Doboj pa do pocetka maja 1992. godine kada pocinje nasa tragedija, kada se odjednom prekida Ilijin radni vijek i samo cetiri mjeseca kasnije i njegov život.
Radni vijek
U vremenu od 1983. do 1986. godine je bio delegat u skupstini SR BiH, a od 1984. do 1986.godine bio je predsjednik Odbora za drustveno-politicka pitanja i komunalni sistem u Vijecu opstina Skupstina SR BiH i clan komisije za ustavna pitanja SR BiH. Na izborima 1978 godine izabran je za delegata u Skupstini zajednice gradova i opstina Jugoslavije i clan odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Zajednica. U dva navrata bio delegat u Skupstini tuzlanskog univerziteta.
1981. godine postaje clan predsjednistva Republickog udruzenja za pravne nauke i praksu BiH a poslije i Saveznog udruzenja za nauku i praksu.
U skolskoj 1983/84. godini izabran je Ilija za docenta na Ekonomskom fakultetu Brcko na predmet Pravo, 1985. godine za vandrednog profesora Univerziteta u Tuzli Ekonomskog fakulteta u Brckom na predmet Pravo, da bi 1990 bio izabran u zvanju redovnog profesora Univerziteta.Bio clan Savjeta i Redakcije casopisa "Znacenja"
Visa Tehnicka skola Novi Sad povjerava mu izvodjenje nastave na Odjeljenju u Doboju iz predmeta Socijalisticko samoupravljanje i Radno pravo. Predmet Socijalisticko samoupravljanje izvodi i za Visu skolu organizacije rada Novi Sad predmet Socijalisticko samoupravljanje, a za Visu skolu iz Sarajeva predmet Radno pravo i samoupravno normiranje. Na Univezitetu Tuzla-Institut za ekonomiku Doboj izabran je za naucnog saradnika 1983. godine. Uz veoma odgovoran i slozen rad objavio je Ilija vise strucnih radova (preko 320) u listu "Glas zeljeznicara". Pripremao je i pisao rubriku "Savjet pravnika" u svakom listu koji je izlazio svakih 15 dana, u oko 20 000 primjeraka. Pored ovog kontuiranog pisanja, objavio je tri knjige i 30 strucnih, odnosno naucnih radova. Prisustvao je sa koreferatima i saopstenjima, aktivno ucestvovao na naucnim i strucnim savjetovanjima.
Skolovanje i odlikovanja
Zavrsio Visu upravnu skolu u Sarajevu (1963). Godine 1970 zavrsava Visoku upravnu skolu u Zagrebu. Poslije upisuje poslijediplomske studije u Nisui poslije odbrane magistarskog rada stice naucni stepen magistra pravnih nauka iz oblasti samoupravnog, radnog i upravnog prava. Dana 18. decembra 1984. godine, doktorirao je Ilija na Pravnom fakultetu u Banja Luci. Doktorsku tezu brani pred velikim imenima u nauci, tada nam drage, zajednicke zemlje. Bio je to Prof.dr Aleksadar Radovan, redovni profesor Pravnog fakulteta Ljubljana, Prof.dr Radovan Hrnjaz, redovni profesor Pravnog fakulteta u Banja Luka, Prof.dr Nedjo Milicevic, redovni profesor Pravnog fakulteta Mostar i Prof.dr Veselin Trninic, redovni profesor Pravnog fakulteta Banja Luka (mentor).
U toku svog radnog zivota dobijao je Ilija razna priznanja, kao sto su:
1. Orden rada sa srebrenim vijencem
2. Oreden zasluge za narod sa srebrnim vijencem
4. Petnaestoaprilsku nagradu za narocito uspjesan rad unapredjenju djelatnosti preduzeca
5. Spomen plaketu Opstinskog saveza vozaca i automehanicara
6. Zahvalnicu JNA, VP4041-16 Doboj za narocit doprinos u izgradni borbene gotovosti oruzanih snaga i narodne odbrane.
7. Plaketu saveza socijalisticke omladine SR BiH, omladinske radne akcije "Samac-Sarajevo 78", dva puta
8. Zlatnu plaketu Opstinskog saveza udruzenja vozaca i automehanicara Celje
9. Zlatnu plaketu Medjuopstinskog rukometnog TV turnira Sampiona Doboj
10. Zahvalnicu fudbalskog kluba "Zeljeznicar" Sarajevo
11. Zahvalnicu SR BiH, Republickog staba TO za doprinos u realizaciji koncepcije opstenarodne odbrane
12. Priznanje srebrenom znackom za doprinos na razvoju Zajednice osiguranja imovine i lica "Dunav" Sarajevo
13. Dobitnik najveceh opstinskog priznanja "Spomen plakete 23. avgust" u 1983. godini za izvanredan doprinos u razvijanju drustveno-politickog sistema i unapredjenja samoupravnih socijalistickih odnosa u opstini Doboj
14. Dobitnik najveceg priznanja - Plaketa FK "Zeljeznicar" Doboj
15. Zlatna znacka i plaketa Zeljeznicarsko-stedne kreditne zadruge Doboj
16. Zahvalnicu mjesne zajednice Lipac za rjesavanje komunalnih problema u ovoj Mjesnoj zajednici
17. Priznanje Mjesne zajednice Podnovlje za unapredjenje svestranog razvoja Mjesne zajednice
18. Pohvalu Mjesne zajednice Ritesic za doprinos Mjesne zajednice Ritesic
19. Plaketu SOFK Doboj za doprinos fizickoj kulturi