Pokret otpora – razlika između verzija
m r2.7.1) (robot Dodaje: hy:Դիմադրություն |
m r2.7.1) (robot Dodaje: es:Movimiento de resistencia |
||
Red 15: | Red 15: | ||
[[de:Widerstand (Politik)]] |
[[de:Widerstand (Politik)]] |
||
[[en:Resistance movement]] |
[[en:Resistance movement]] |
||
[[es:Movimiento de resistencia]] |
|||
[[et:Vastupanuliikumine]] |
[[et:Vastupanuliikumine]] |
||
[[fi:Vastarintaliike]] |
[[fi:Vastarintaliike]] |
Verzija na datum 11 februar 2012 u 03:06
Pokret otpora je izraz kojim se opisuju pojedinci, grupe ili organizacije okupljene sa svrhom da ilegalnim, odnosno subverzivnim metodama smijene vlast koju smatraju neligitimnom ili neprihvatljivom - najčešće onu uspostavljenu stranom vojnom okupacijom ili državnim udarom. Pokret otpora se pri tome služi metodama koje mogu biti nenasilne - propaganda, pasivni otpor, demonstracije - do onih koje sadrže oružanu ili nasilnu komponentu - sabotaže, atentati i gerilske operacije. Aktivnosti pokreta otpora, ovisno o okolnostima, mogu prerasti u ustanak, odnosno u oružani sukob. Pokreti otpora također mogu imati vlastite paravojne formacije koje, također ovisno o okolnostma, mogu prerasti u redovne vojske.
Izraz pokret otpora se prvi put počeo koristiti za vrijeme drugog svjetskog rata, i to zahvaljujući francuskom pokretu otpora organiziranom za vrijeme njemačke okupacije 1940-44. Nakon toga obično ima pozitivne konotacije, a za pripadnike pokreta otpora se često koristi izraz borci za slobodu.
References
- Gardam, Judith Gail (1993). Non-combatant Immunity as a Norm of International Humanitarian,Martinus Nijhoff ISBN 0-7923-2245-2.
- Ticehurst, Rupert. The Martens Clause and the Laws of Armed Conflict 30 April 1997, International Review of the Red Cross no 317, p. 125-134 ISSN 1560-7755