Cui bono – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
m robot kozmetičke promjene |
||
Red 1: | Red 1: | ||
'''Cui bono''' je [[latinski|latinska]] poslovica, odnosno izraz koji doslovno znači "u čiju korist" ili "kome u prilog", a koja se koristi kako bi se kroz mogući motiv moglo špekulirati o počinitelju nekog zločina ili poticatelju nekog događaja. |
'''Cui bono''' je [[latinski|latinska]] poslovica, odnosno izraz koji doslovno znači "u čiju korist" ili "kome u prilog", a koja se koristi kako bi se kroz mogući motiv moglo špekulirati o počinitelju nekog zločina ili poticatelju nekog događaja. |
||
==Etimologija== |
== Etimologija == |
||
Izraz je koristio rimski orator i državnik [[Marko Tulije Ciceron]] u svom govoru ''[[Pro Roscio Amerino]]'',<ref>[http://thelatinlibrary.com/cicero/sex.rosc.shtml Pro Roscio Amerino]</ref> pri čemu je izraz ''cui bono'' pripisao [[rimski konzul|konzulu]] i [[rimski cenzor|cenzoru]] [[Lucius Cassius Longinus Ravilla|Luciju Kasiju Longinu Ravili]]. |
Izraz je koristio rimski orator i državnik [[Marko Tulije Ciceron]] u svom govoru ''[[Pro Roscio Amerino]]'',<ref>[http://thelatinlibrary.com/cicero/sex.rosc.shtml Pro Roscio Amerino]</ref> pri čemu je izraz ''cui bono'' pripisao [[rimski konzul|konzulu]] i [[rimski cenzor|cenzoru]] [[Lucius Cassius Longinus Ravilla|Luciju Kasiju Longinu Ravili]]. |
||
Red 11: | Red 11: | ||
Još jedan primjer Ciceronovog korištenja izraza "''cui bono''" nalazi se u obrani Milona, tj. u govoru ''[[Pro Milone]]''. U njemu spominje "Kasijevu maksimu": "neka se primijeni Kasijeva maksima".<ref>Cicero, Pro Milone 32.3)</ref> |
Još jedan primjer Ciceronovog korištenja izraza "''cui bono''" nalazi se u obrani Milona, tj. u govoru ''[[Pro Milone]]''. U njemu spominje "Kasijevu maksimu": "neka se primijeni Kasijeva maksima".<ref>Cicero, Pro Milone 32.3)</ref> |
||
==Izvori== |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
Verzija na datum 22 juni 2014 u 23:39
Cui bono je latinska poslovica, odnosno izraz koji doslovno znači "u čiju korist" ili "kome u prilog", a koja se koristi kako bi se kroz mogući motiv moglo špekulirati o počinitelju nekog zločina ili poticatelju nekog događaja.
Etimologija
Izraz je koristio rimski orator i državnik Marko Tulije Ciceron u svom govoru Pro Roscio Amerino,[1] pri čemu je izraz cui bono pripisao konzulu i cenzoru Luciju Kasiju Longinu Ravili.
“ | L. Cassius ille quem populus Romanus verissimum et sapientissimum iudicem putabat identidem in causis quaerere solebat 'cui bono' fuisset.
Znameniti Lucije Kasije, koga su Rimljani znali smatrati vrlo poštenim i mudrim sucem, imao je običaj u parnicama stalno pitati "u čiju korist" se nešto zbilo. |
” |
Još jedan primjer Ciceronovog korištenja izraza "cui bono" nalazi se u obrani Milona, tj. u govoru Pro Milone. U njemu spominje "Kasijevu maksimu": "neka se primijeni Kasijeva maksima".[2]
Izvori
- ↑ Pro Roscio Amerino
- ↑ Cicero, Pro Milone 32.3)